Toggle menu
243,9 tis.
68
18
626,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Belgijsko kolonijalno carstvo

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Karta belgijskog kolonijalnog carstva

Belgijsko kolonijalno carstvo je činilo skup belgijskih kolonija od 1901. do 1962. U usporedbi sa drugim državama, belgijski kolonijalizam se razvio relativno kasno, buduća da je Belgija postala nezavisna država tek 1830. godine, a prije je bila dio Nizozemske.

Kolonije, protektorati i koncesije

Belgija je imala dvije značajne kolonije u Ekvatorskoj Africi:

Također je pod njezinom vlašću bio i manji, zapadni dio Njemačke Istočne Afrike.

1901. godine, Belgija je dobila koncesijsku zonu u Tiencinu (kineski: 天津, pinjin: Tiānjīn) zajedno sa nekoliko drugih europskih sila i SAD-om, kao rezultat Bokserske pobune.

1919. godine, belgijskom kralju je dan otok Comacina (talijanski: Isola Comacina) koji je vraćen 1920. godine, Italiji.

Osobne kolonije

Naselja

U 19. stoljeću su u SAD-u stvorena naselja u Wisconsinu, Illinoisu, Pennsylvaniji i Louisiani.

Također postoji flamanska zajednica na Azorima i valonska u Švedskoj.

Povijest

Na Berlinskoj konferenciji 1885. godine, je dogovorena predaja Konga belgijskom kralju Leopoldu II., kao osobni posjed pod imenom Slobodna Država Kongo. 1908. ovaj posjed je prešao u ruke države pod nazivom Belgijski Kongo. Bogatu pokrajinu Katangu je izvorno iskorištavala druga kompanija. Privremeno je pod najmom Belgije bila i enklava Lado u Angloegipatskom Sudanu.

Belgijski Kongo je 1916. godine, okupirao bivše njemačke kolonije Ruanda-Urundi. Njih je u mandat Belgiji dala, 1924. godine, Liga naroda, pa poslije UN.

Nakon Kongoške krize, Belgijski Kongo je postao nezavisna država 1960. godine, a Ruanda-Urundi 1962. godine, kao države Ruanda i Burundi.

I nakon nezavisnosti ovih država, Belgija je s njima održala snažne političke i gospodarske odnose.