Sva ljudska prava propisana prema poveljama Ujedinjenim narodima zajamčena su u Urugvaju bez obzira na vjersku, rasnu ili političku pripadnost. Prema provedbi tog zakona Urugvaj jedna od najuspješnijih zemalja u Južnoj Americi, a stranica Freedom House ocijenila je ljudska, politička i građanska prava u Urugvaju s najvišim mogućim ocjenama.[1]
Ljudska prava
Prvo ozakonjeno ljudsko pravo u Urugvaju je pravo na život. Ozakonjeno je ukidanjem smrtne kazne, nakon ponovnog uspostavljanja demokracije početkom 1980-ih.
Sloboda govora zajamčena je nizom zakona Parlamenta iz 1996. godine.[2] Svaki građanin može dati svoje mišljenje političkog ili gospodarskog stanja na način da time ne naruši zakon o privatnosti i ne povrijedi ničiji ugled i dostojanstvo. Urugvajske vlasti uglavnom poštuju ove zakone s iznimkama međunaordnih afera poput Panamskih dokumenata.[3] Početkom 2014. godine dio ljevičarskih novinskih tiskovina prekršila je pravo slobode govora uskraćujući izjave crkvenih dužnosnika o stanju u zemlji.[4]
Pravo na slobodu vjerosipovijesti imaju svi urugvajski građani te država kao takva ne potiče niti daje potporu nijednoj vjerosipovijesti zastupljenoj u zemlji.[2] Postoji mnogo kritičara sve jače sekularizacije, jer se gotovo cijela urugvajska kultura i povijest veže uz Katoličku Crkvu, koja ne želi biti državna vjera, ali želi poseban status u odnosu na druge jer ima najveći utjecaj u urugvajskoj povijesti, posebice uborbi za neovnisnost.[5] Vjeronauk je zabranjen i kao izborni predmet u državnim školama, ali i u većem dijelu privatnih.[6] Sekularizacijom su i ukinuti crkveni blagdani te su preimenovani u državne nazive; tako je Uskrs turistički tjedan, a čak niti Božić nije državni blagdan, već samo praznik.[7] Takav stav dovodi do čestih prosvjeda i nesuglasica te rasprava o tome imaju li onda vjernici dostatna prava na slavljenje svojih blagdana.[8]
Glasačko pravo imaju svi građani koji ispunjavaju zakonski kriterij punoljetnosti i slobode odlučivanja kome će dati svoj glas. Izbori se provode svake pete godine načinom glasanja u dva kruga, ukoliko se u prvom ne ostvari 50% + 1 glas.[2] Glasovati mogu i zatvorenici s kaznom do 15 godina ili s kaznom kojom ne gube određena građanska prava poput glasačkog prava.[2] Uz svake opće izbore provodi se i referendum s jednim ili dva pitanja koja su prihvaćena od strane Ustavnoga suda.[9]
Predizborna šutnja traje punih tjedan dana prije izbora, a novčano potpomaganje izbornih kandidata zabranjeno je za javne osobe i zastupnike Parlamenta te radnike u Državnoj upravi.[10] Također stranke koje izlaze na izbore moraju predočiti troškovnik predizborne kampanje i popis donacija s imenima i prezimenima te osobnim podatcima građana odnosno pravnih osoba.[11]
Izvori
- ↑ Ljudska prava i sloboda u Urugvaju, Freedom House (mrežno izdanje), objavljeno 2014. godine, pristupljeno 18. lipnja 2016. (engl.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Zakon o ljudskim pravima Urugvajskog parlamenta, RefWorld (mrežno izdanje), objavljeno 27. studenog 1996., pristupljeno 18. lipnja 2016. (engl.)
- ↑ Izvještaj o provođenju ljudskih prava u Urugvaju 2013. godine, PDF oblik, US Department of State, objavljeno u prosincu 2013. godine (engl.)
- ↑ "Groups hope Uruguay’s media law will become model in Latin America", IFEX Urugvaj (mrežno izdanje), objavljeno 10. veljače 2015., pristupljeno 18. lipnja 2016. (engl.)
- ↑ Pereira, Carmen Asiain, Law and Religion in Latin America: general aspects of law and common concerns, Christian L., 2009., rasprava br. 62, str. 64 (engl.)
- ↑ Pereira, Carmen Asiain, Law and Religion in Latin America: general aspects of law and common concerns, Christian L., 2009., rasprava br. 62, str. 75 (engl.)
- ↑ Pereira, Carmen Asiain, Law and Religion in Latin America: general aspects of law and common concerns, Christian L., 2009., rasprava br. 62, str. 77 (engl.)
- ↑ Izvještaj o poštivanju prava na vjerosipovijest u Urugvaju 2014., US Department of State, objavljeno u prosincu 2014. godine (engl.)
- ↑ Međunarodni periodički pregled: Nacionalni izvještaj: A/HRC/WG.6/5/URY/1 (24. veljače 2009.), šesti odjeljak (engl.)
- ↑ Piano, Aili, Freedom in the World 2009: The Annual Survey of Political Rights and Civil Liberties Rowman and Littlefield, 2009., str. 771. ISBN 1442201223 (engl.)
- ↑ Međunarodni periodički pregled: UN-ov izvještaj za 2013. godinu: A/HRC/WG.6/18/URY/2 (3. studenog 2013.), odjeljci 6 i 7 (engl.)
