Limeta

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Limeta
Limeta

Limeta (ara. līma, fra. lime)[1] je naziv za voće raznih rodova, promjera do 6 cm. Limete su obično kisele i dobar su izvor vitamina C. Često se dodaju različitim jelima, napitcima i mirisima. Rastu tijekom cijele godine, a nešto su manje i okruglije od limuna.

Povijest

Vjeruje se da je limeta porijeklom iz Indije ili Malezije.[2] Limete su se počele uzgajati u Iraku[2] i Perziji,[2] prvi nasadi koji su bili namijenjeni trgovini zasađeni su u Babilonu, današnjem južnom Iraku.[2]

Upotreba

Limetino (Citrus latifolia) hladno prešano ulje u staklenoj epruveti

Kako bi spriječili skorbut britanski su moreplovci u 19. stoljeću dobijali dnevno sljedovanje citrusa, u početku limuna, a kasnije limete.[3] Tek su kasnije otkrili da je količina vitamina C u limeti četiri puta manja od one u limunu, ali su ovo saznanje čuvali u najstrožoj tajnosti. Ipak su nastavili koristiti limetu jer im je bila dostupnija u njihovim kolonijama.

Ekstrakti i ulja limeta često se koriste u parfemima, sredstvima za čišćenje i za aromaterapiju.

Jedna od najraširenijih primjena limeta je u koktelima poput caipirinhe, mojita, daiquiria, margarite, cosmopolitana ili gimleta.

Kad se koža navlažena limetinim sokom izloži ultraljubičastom zračenju može se pojaviti fitodermatitis, koji može izazvati potamnjenje kože, otekline i pojavu mjehurića. Konobari koji često pripremaju koktele mogu zbog visoke koncentracije furanokumarina u limetama dobiti fitodermatitis.[4]

Vrste limeta

Slike

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Limeta.
  1. (engl.) Adrian Room (1986). A dictionary of true etymologies. Taylor & Francis. str. 101 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 (engl.) Raichlen, Steven (2. kolovoza 1992.). "Small citruses yield tart juice, aromatic oils, big, fresh taste". The Baltimore Sun. http://articles.baltimoresun.com/1992-08-02/features/1992215249_1_persian-limes-key-limes-lime-pie Pristupljeno 10 kolovoza 2013. 
  3. (engl.) State of knowledge about scurvy
  4. (engl.) L. Kanerva (2000). Handbook of Occupational Dermatology.. Springer. str. 318. ISBN 978-3-540-64046-2. http://books.google.com/books?id=ZrclHh9Ep7AC&pg=PA318