Leonilda Begonja-Vidović (Split, 2. siječnja 1926. — 7. siječnja 2022.),[1] hrvatska etnologica. [2]
Životopis
Rodila se je u Splitu. Djevojačko prezime joj je Vidović. U rodnom je gradu pohađala osnovnu školu i gimnaziju. Studirala je u Zagrebu gdje je diplomirala na etnološkoj grupi na Filozofskom fakultetu. 1954. godine zaposlila se je u splitskom Etnografskom muzeju. Ispočetka je vodila je Zbirku nošnjâ i tekstila Dalmacije. Direktoricom je postala 1959. godine. Upravljala je stručnim i znanstvenim radom i organiziranjem stalnoga novog postava, za koji je priredila dio o narodnim nošnjama i nakitu. Muzejska savjetnica je od 1983. godine. Auktorica i suauktorica je brojnih izložba i elaborata. Uz ostalo izradila je elaborat za etnopark (za grupu arhitekata u sklopu uređenja Velog varoša) i za Vinarski muzej Dalmacije (za Dalmacijavino, Split). Vodila je terenske radove, etnološka ispitivanja, otkupe, snimana na lokalitetima otokâ (nošnja i ruralna arhitektura). Registrirala je 150-ak nepokretnih spomenika i 30 ruralnih cjelina u selima na području Makarskog primorja. Vodila je etnološku ekipu koja je 1971. u Italiji i proučavala život moliških Hrvata. Bila konzultantica i stručna suradnica pri snimanju dokumentarnih i igranih filmova. 1978. godine Republički zavod za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu i Alkarsko društvo u Sinju povjerili su joj zadaću procijene cijelog inventara nošnje Sinjske alke. U mirovinu je otišla 1985. godine. Dugogodišnja članica Društva prijatelja kulturne baštine Split.[2]
Nagrade i priznanja
- Povelja Saveza društava muzejskih radnika Jugoslavije za izuzetne uspjehe i stvaralačku aktivnost[2]
- Nagrada Hrvatskog muzejskog društva 'Pavao Ritter Vitezović' za životno djelo.[2]
Izvori, referencije i bilješke
- ↑ Leonilda Begonja. Osmrtnice.hr. Pristupljeno 22. ožujka 2022.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 A.A.: Preminula je Leonilda Begonja-Vidović . Dalmatinski portal. 11. siječnja 2022. Pristupljeno 22. ožujka 2022.