Etnografski muzej Split, smješten je neposredno pored Peristila, središnjeg trga Palače, u zdanju koje već samo po sebi ima izuzetnu kulturnu te povijesno-graditeljsku važnost, te uz prezentaciju izrazito vrijednih etnografskih zbirki koje nam predočavaju nekadašnji život Splićana, otočana i težaka Zagore, tvori jedinstvenu kulturnu nadopunu prilikom turističkog obilaska grada Splita. Naime, ono po čemu je ovaj muzej jedinstven jest činjenica da se prostor muzeja nalazi na mjestu gdje su u 4. stoljeću bile carske odaje, odnosno spavaće sobe cara Dioklecijana, kao najintimniji dio Palače.
Povijest
Za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije 1913. godine po odobrenju iz Beča potvrđen je Statut muzeja čime je ustanova pravno zaživjela. Ključna osoba vezana uz povijest muzeja je inženjer Kamilo Tončić pl. Sorinjski (1878. – 1961.), rođeni Zadranin, arhitekt po struci te veliki poklonik i ljubitelj narodnog stvaralaštva i umjetnosti. Zahvaljujući neumornom i strastvenom radu inženjera Tončića na prikupljanju, čuvanju i prezentaciji narodnih rukotvorina svijest o važnosti i skrbi za etnografsku građu značajno je porasla. Godine 1906. započela je s radom Obrtna škola u Splitu, a u toj ustanovi se od 1909. godine izlažu etnografski eksponati. Direktor škole bio je Kamilo Tončić i na njegovu inicijativu i zalaganje započelo se je sa sustavnim otkupom i prikupljanjem etnografske građe koja je trebala poslužiti za uzor učenicima sa ciljem očuvanja izvorne narodne tradicije stvaralaštva. Godine 1910. u jednoj od prostorija škole su predstavljene narodne nošnje s područja Dalmacije, ta je Zbirka postala dio stalnog postava. U to vrijeme počeo se je za izložbeni prostor upotrebljavati naziv - „Narodni muzej", "Pokrajinski muzej za narodni obrt i umjetnost" i "Zemaljski muzej za narodnu industriju i narodnu umjetnost". Muzejski prostor do oficijelne potvrde slovio je kao lijepo namješten i opskrbljen. Kamilo Tončić postao je prvi ravnatelj muzeja i na toj funkciji je bio sve do 1944. godine. Muzej je nakon I. svjetskog rata (1919.) premješten na drugu lokaciju u prostorije Poljoprivredne škole blizu Arheološkog muzeja. U tom objektu organizirana je druga stalna postava, iako je zbog količine građe prostor vrlo brzo postao premalen i neadekvatan. U međuratnom razdoblju muzej dobiva status regionalne ustanove te se prikuplja etnografska građa sa cijelog područja tadašnje države. Tijekom dva svjetska rat vrijedna muzejska građa je očuvana upravo zahvaljujući entuzijazmu i skrbi gospodina Tončića za narodnu baštinu.
.jpg)
Treći put muzej je preseljen 1924. u zgradu Stare gradske vijećnice i u tim prostorijama je djelovao sve do 2004. godine. Muzej se i danas nalazi unutar stare jezgre, ali na novoj adresi - Iza vestibula 4.
Djelatnost
Muzej općenito u skladu sa Zakonom o muzejima vrši prikupljanje, čuvanje i istraživanje civilizacijskih, kulturnih i prirodnih dobra te obavlja stručno-znanstvenu obradu i sistematizaciju sadržaja u zbirke. Muzej je obavezan trajno zaštićivati muzejsku građu, voditi i čuvati muzejsku dokumentaciju te vršiti nadzor i protekciju nad vrijednim nalazištima i lokalitetima. Etnografski muzej u Splitu ima zadaću prikupljanja, čuvanja i prezentacije etnografske građe od kulturne vrijednosti i značaja.
Građa
Muzejska građa sastoji se od etnografskih zbirki, dokumentacijskih fondova te knjižnične zbirke.
Usluge
Pružanje stručne pomoći iz područja djelatnosti muzeja, održavanje predavanja, vršenje stručnog vodstva, pružanje usluge informiranja vezano uz aktivnosti, organiziranje izložbi, objavljivanje stručnih publikacija.
Izvor
Vidi još
Vanjske poveznice
Izvori
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.