Lazar Merković | |
---|---|
Puno ime | Lazar Merković |
Rođenje | Subotica, 14. lipnja 1926. |
Smrt | 30. listopada 2016. |
Nacionalnost | Hrvat |
Period pisanja | 1957. - 2016. |
Književne vrste | romani, pjesme, kronike |
Nagrade
| |
Portal o životopisima |
Lazar Merković (Subotica, 14. lipnja 1926. - 30. listopada 2016.)[1] je hrvatski književnik iz Bačke u autonomnoj pokrajini Vojvodini u Republici Srbiji. Pored toga što je poznat kao književnik, poznat je i kao prevoditelj, publicist, leksikograf, književni kritičar, novinar[2] te utemeljitelj i višegodišnji glavni i odgovorni urednik Radija Subotice i književnog časopisa "Rukovet".
Bio je šnajderski kalfa u Drugome svjetskom ratu. Zbog uvijek duže lijeve strane zaradio kompletnu odjeću u Koncentracijskom logoru Dachau.[1]
Novinarski rad
Bio je novinar Radio Jugoslavije.[1] Bio je prvi glavni urednik Radio-Subotice za program na «"srpsko-hrvatskom» jeziku i jednim od prvih osnivača Radio-Subotice. Autor je projekta uredništva i savjetnik Hrvatskog uredništva Radio-Subotice 1998. godine. Surađivao sa Subotičkim novinama i Žigom.[1]
Bio je predsjednik uređivačkog odbora Klasja naših ravni, časopisa Matice hrvatske iz Subotice.
Književni rad
U književnom radu, poznat je kao pjesnik (tri zbirke pjesama) i romanopisac (dva romana), pet zbirka priča, dvije monografije[2] te eseja. Pripada subotičkom književnom krugu[3] pisaca na hrvatskom jeziku. Njegov roman Put dug pet života je prvi roman iz redova mlađih pisaca Subotičkog književnog kruga.[3]
Prvi njegov književni rad je bio 1943. godine. Bio je to prijevod na mađarski. Objavio ga je - u policijskoj postaji u Subotici.[2]
Novinarem je postao nakon Drugog svjetskog rata. Tome je pripomogla činjenica što mu je trebala jedna njegova pjesma biti objavljena u Beogradu. Kad je to doznao hrvatski kulturni djelatnik iz Bačke Balint Vujkov, Merkovića je stavio za stol i rekao mu "Ti si sada novinar Hrvatske riječi." [2] 6. travnja 1946. je objavio svoj prvi članak za taj list, za kojeg je pisao sve do kasne životne dobi.[2]
Bilježio je kroniku Subotice od zapisa prvih franjevaca pa do sindikalnih proglasa.[1] Autor je bibliografskih svezaka i Kronologije – Dogodilo se na današnji dan na INFO kanalu Kabelske televizije (koji je išao od od 1. siječnja 1996.) te na Radio Subotici od 1998. godine.
Utemeljio je nakladničke edicije Osvit i Zenit.[2][1]
U svojim pjesmama ima suvremeni, moderni pjesnički izraz i oblik.[3] Svojim djelima je ušao u antologiju hrvatskog pjesništva druge polovice 20. stoljeća sastavljača prof.dr. Stijepa Mijovića Kočana, "Skupljena baština".
Također, njegova djela su mu izborila mjesto u antologijama proze i poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.
U navedene opuse mu nije ušao roman U ime pravde kojeg je napisao 1957., ali ga je objavio tek 2008.. Rečeni roman s obzirom na njegov sadržaj (mladić koji iz ideala pristupa uoči drugog svjetskog rata komunističkom pokretu, a poslije mu se iluzije razbijaju) i vrijeme kad je bio dovršen pripada vrsti djela koje su bila vrlo provokativna za ondašnje jugoslavenske vlasti. U prevoditeljskom radu, preveo je s mađarskog mnoštvo knjiga, njih šezdesetak te preko 1200 raznoraznih radova: pjesama, pripovjedaka, eseja, rasprava i 40 kazališnih komada.
Nagrade
Nije bio miljenik ni nacistima ni komunistima ("ni nacoši ni komeništi"), stekao je zaslužena društvena priznanja.[1] Dobio je brojne domaće i inozemne nagrade.[2]
- 2009.: Red Danice hrvatske za osobite zasluge u očuvanju kulture hrvatskog naroda u Republici Srbiji[4]
- Nositelj je zvanja «Počasnog građanina Subotice» [1]
- kolajna Malog križa Republike Mađarske[1] za dugogodišnje prevoditeljstvo i istaknutu ulogu u posredovanju između vojvođanske i mađarske književnosti iz matične zemlje
- Dobitnik je i više uglednih književnih nagrada.
- nagrada Pro urbe[1] 1996.
- Dani Balinta Vujkova, 2008., nagrada za životno djelo na području književnosti [5]
- predložen je 2010. godine za dobivanje priznanja za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi (povjerenstov nije prihvatilo prijedlog)
- nagrada Dr Ferenc Bodrogvári[1]
- Priznanje „Dr. Josip Andrić“ 2013.[6]
"Gradeći sve vrijeme duhovne institucije rodnog mu grada, Lazar Merković istodobno je i sam prerastao u instituciju, svrstavajući se u red s Kosztolányijem, Csáthom, Raičkovićem, Vujkovim ili Poljakovićem s kojima je, posredno ili neposredno, sve vrijeme bio u duhovnoj vezi." (maglocistac.rs) [1]
Djela
- Put dug pet života, (roman), Subotica 1963.
- Između dva pola, (pjesme) Subotica 1957.
- Osame, (pjesme), Subotica 1988.
- U ime pravde, (roman) - 2007.
Svojim djelima je ušao u antologiju poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik (prireditelja Riste Vasilevskog) [7].
Neka djela su mu prevedena i na mađarski jezik, a preveo ih je bački hrvatski književnik Matija Molcer.
Radovi o L. Merkoviću
- Milovan Miković, Lazar Merković između životne i književne istine Klasje naših ravni, 11-12, 2006., 3-19.
- Sanja Vulić Vranković, «Osame» Lazara Merkovića, 2006.
- Milovan Miković Roman o majci i dvama likovima njezina sina u: «U ime pravde», 2007., 235-240.
- Milovan Miković, «Subotički hrvatski književni krug» u ozračju uredničkog i pjesničkog stvaralaštva Lazara Merkovića, Klasje naših ravni, 5.-6., 2011., 22.-36.
- Jasminka Dulić, Lazar Merković u dosluhu sa kontinuitetom, Klasje naših ravni, 5.-6., 2011., 37.-38.
- Stevan Mačković, O značaju Kronologije Lazara Merkovića, Klasje naših ravni, 5.-6., 2011., 39.-40.
- Dragan Rokvić, Lazar Merković kao kroničar grada, Klasje naših ravni, 5.-6., 2011., 41.-42.
Izvori
- Geza Kikić, Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
- Geza Kikić, Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.[9]
- Milovan Miković, Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini, Književna revija Osijek, 3.-4., 2008, 3.-474.
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 (srp.) Magločistač Magločistač: IN MEMORIAM: LAZAR MERKOVIĆ (1926. – 2016.), 30. listopada 2016. (pristupljeno 18. studenoga 2017.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Radio Subotica Siniša Jurić: Lazar Merković: Književnik stjecajem okolnosti, 14. lipnja 2011., preuzeto 20. lipnja 2011.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Klasje naših ravni Lazar Razora: Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini - gledana iz još jednog počela, preuzeto 20. lipnja 2011.
- ↑ Narodne novine 121/2009. Odluka o odlikovanju Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u očuvanju kulture hrvatskog naroda u Republici Srbiji (pristupljeno 8. svibnja 2017.)
- ↑ Radio-Subotica Sedmi «Dani Balinta Vujkova»
- ↑ Hrvatska zajednica proslavila svoj praznik i dodijelila priznanja zaslužnim Hrvatima, Glas ravnice 170 (2013), piše Katarina Čeliković
- ↑ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata I hrvatski pjesnici iz Vojvodine u antologiji poezije nacionalnih manjina u Srbiji
- ↑ Antologija proze bunjevačkih Hrvata
- ↑ Antologija poezije bunjevačkih Hrvata
Vanjske poveznice
- Radio-Subotica Iza tebe je ostala samo pjesma u meni...", 27. listopada 2008.
- Radio-Subotica Objavljen roman «U ime pravde» Lazara Merkovića, 9. veljače 2008.
- Sanja Vulić Vranković - Popis radova
- Hrvatska riječ Roman u književnosti vojvođanskih Hrvata, 13. veljače 2009.