Žig je bio neovisni dvotjednik na hrvatskom jeziku iz Subotice.
Ime
List je dobio ime na prijedlog novinara Zlatka Romića; prvotni prijedlog je bio Pečat (Subotica), koji je otpao zbog sličnosti naziva s Krležinim izdanjem. Romićev drugi prijedlog, "Žig", je prošao.
Povijest
Dvotjednik su osnovali suradnici "Glasa ravnice", koji se nisu slagali sa uređivačkom politikom, pa su 1994. pokrenuli svoje glasilo. Među njima je bio Tomislav Žigmanov[1] Prvi broj je izašao 25. travnja 1994..
Okolnost više je bila, što je zbog djelovanja srpskih ekstremista, kao dio programa zatiranja Hrvata u Srbiji, a uoči agresije na Hrvatsku, hrvatskom književniku, Vojislavu Sekelju, kasnijem utemeljitelju ovog lista, dano bilo do znanja da mora napustiti posao u školi.
"Žig" je izlazio 5 godina, a onda je zbog novčarskih poteškoća prestao izlaziti. Zadnji broj je bio 113. broj, koji je izašao 2001.[2].
Unatoč tome, "Žig" je učinio mnogo za hrvatsku zajednicu u Vojvodini, jer je uspješno promicao novinarstvo na hrvatskom jeziku. Kakvoćom svog sadržaja je utirao put svim posljašnjim medijima na hrvatskom jeziku u Vojvodini.
Po mišljenju Vojislava Sekelja, pokretača "Žiga", u listu "Hrvatska riječ", "Žig" je na jedan način produljio svoj život, "barem u smislu nastojanja za postojanjem tjednika hrvatske zajednice u Vojvodini".[3], a za Radio-Suboticu je izjavio da je "Žig" "jednako bio prihvaćen kod Hrvata kao i ne-Hrvata, prije svega zbog njegova liberalnog pristupa i kritičke misli koja je bila prepoznatljiva ne samo u Subotici, već i mnogo šire" [4].
Nakladnik je ovom listu bio Hrvatski kulturni centar "Bunjevačko kolo" [5], od 36. broja (1995.) do zadnjeg, 111. broja.[6]
Uređivačka koncepcija
Po Sekeljevim riječima, uzela se Camusova koncepcija primijenjena u drugom svjetskom ratu u novinama "Combatu", kao djelić aktivnosti Pokreta otpora.
Kako je rekao u razgovoru za "Hrvatsku riječ", "nastojao sam sprovesti koncepciju koja će iskazivati liberalno-građansko opredjeljenje, ali s prepoznatljivim znakovljem obraćanja hrvatskoj populaciji". [3]
Uredništvo su činili Ivan Hegediš, Lazar Merković, Tomislav Žigmanov, Zlatko Romić, Alojzije Stantić i Ante Zomborčević, uz mnoštvo suradnika.
Na internetu je bio dostupan na adresi www.tippnet.co.yu/zig.
Priznanja
Za zbirku eseja Vojislava Sekelja Kako se branilo dostojanstvo, zbirci uvodnika, polemičkih tekstova i komentara koje je objavio u ovom listu i u subotičkom Glasu ravnice 1990-ih Sekelj je dobio Nagradu Emerik Pavić za 2011. godinu.[7][8]
Izvori
- ↑ Hrvatsko slovo, Razgovor: Tomislav Žigmanov, književnik, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (razgovor vodio Krešimir Bušić), str. 3., 28. listopada 2001.
- ↑ Radio-Subotica: Na današnji dan, 13. ožujka 2010. (priredio: Lazar Merković)
- ↑ 3,0 3,1 "Hrvatska riječ" Razgovor sa Vojislavom Sekeljem, 22. travnja 2004.
- ↑ Radio-Subotica Sekeljeva «U izmučenim riječima» ide u tiskanje četvrti put, 8. rujna 2008.
- ↑ Vjesnik Tomislav Žigmanov: Upitni prigovori Bunjevcima, 14. lipnja 2000.
- ↑ Hrvatski kulturni centar „Bunjevačko kolo“ – Subotica , Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, piše Bela Ivković
- ↑ Hrvatska matica iseljenika ZKVH: Nagrada Emerik Pavić dodijeljena Vojislavu Sekelju, 2. studenoga 2012. (pristupljeno 24. listopada 2015.)
- ↑ Nagrada
Vanjske poveznice
- Žig Žig (stranice neaktivne)
- "Hrvatska riječ" Razgovor sa Vojislavom Sekeljem
- Radio-Subotica Tomislav Žigmanov: Slučaj „Žiga” u borbi za slobodu srbijanskog tiska, 12. rujna 2008.