Lazar Bešlić
Lazar Bešlić (Bajmak, 1886. – 1983.), bački hrvatski veleposjednik, gospodarstvenik i narodni dobrotvor iz Bajmaka.[1]
Životopis
Rodio se je od roditelja Tadije i Marije rođ. Mandić. Bešlići su bili ugledna obitelj. Otac je bio pravno, politički, kulturno i financijski angažiran. Bio je seoski sudac u trima mandatima, zastupnik u Skupštini Bačko-bodroške županije, obnovitelj i predsjednik Pučke čitaonice u Bajmaku te je suosnovao subotičku Zemljodilsku štedionicu i Bajmačku pučku banku. Lazar je imao brata Antuna, koji je bio financijski i gospodarski dužnosnik. Obnašao je dužnost ravnatelja subotičke podružnice Prve hrvatske štedionice, član uprava i osnivač nekoliko subotičkih poduzeća te među direktorima Hrvatske štedionice u Zagrebu.[1]
Lazar je oženio Karolinu Deak, s kojima je imao kćeri Anu (poznatu kiparicu), Veru, Matiju (udala za poslijeratnog zastupnika u SFRJ Lajču Jaramazovića) i Maru (udale se za partizana iz Čačka Dojčila Mitrovića, brata narodnog heroja Ratka Mitrovića, a potonjeg direktora Zavoda za izdavanje udžbenika).[2][3]
Bio je na glasu kao pravičan širokogrudan poslodavac. Poslije Prvoga svjetskog rata kupio je od baruna Richarda Hammersteina njegove posjede koji su mu ostali nakon agrarne reforme: zemljište u pustari Šari (45°56′48″N 19°18′40″E / 45.94658°N 19.31109°E) s kaštelom i kućama za radnike te 280 jutara zemlje. Bešlić je od otca naslijedio 140 jutara zemlje u ataru Bajmaka. Zemljišne posjede je proširio kupivši 120 jutara na Skenderovu od Tome Skenderovića. Kao gospodarstvenik je socijalno odgovorno se odnosi prema zaposlenicima (komencijašima) na njegovom majuru, skrbivši se za njihovo zdravlje, pomagajući im financijski djecu koju je odgajao u radnoj etici, te pri vjenčanjima i pokopima.[1]
Svoje je kćeri poslao na škole u Zagreb. Poslije Prvoga svjetskog rata pomagao je srpske ratne dobrovoljce[1] (iz Hercegovine, Korduna i Like) koje je vlast naselila na Šari. [4] Kod Bešlićevih biroških stanova su se smjestili 1921., što im je omogućilo preživjeti zimu. U njemu su imali uzora u gospodarstvu u poljodjelstvu, koji im je pomogao u hrani, novcu, poljodjelskim oruđima, savjetima, a kad su gradili kuće, bio im je jamac za trgovačke kredite. U Drugome svjetskom ratu obilato je slao pomoć stanovnicima Alekse Šantića (solunskim dobrovoljcima i njihovim obiteljima) koje su mađarske vlasti internirale u logore u Barču i Sarvar.[1]
Poslije rata zemlja mu je nacionalizacijom oduzeta, a od njegova posjeda stvoren kombinat DPD Sever. Ni zemljište koje mu nisu nacionalizirali nije htio zadržati, nego je darovao poljoprivrednoj zadruzi, koja mu je dodijelila mirovinu, a on se je preselio u Bajmak.[1] Spajanjem državnog dobra Sever i dobara Oslobođenje i 9. maj formiran je 1956. PIK Aleksa Šantić. Upravnim sjedištem PIK-a postao je Fernbachov dvorac (poznat i kao dvorac Baba Puszta).[5] Oko kombinata na Šari se je oblikovalo radničko naselje Sever.[6]
Umro je 1982., a pokopan je u obiteljskoj grobnici na groblju Paprenjači u Bajmaku.[1]
Udruženje solunskih dobrovoljaca i njihovih potomaka iz Alekse Šantića mu je kao velikom narodnom dobrotvoru podignulo spomen-ploču lipnja 2005. godine[7] na zgradi mjesne zajednice.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Marko Tucakov: Pustara Šara i njezin gazda Lazar Bešlić. Hrvatska riječ, Subotica. 13. studenoga 2026. Pristupljeno 21. studenoga 2026.
- ↑ Sandra Iršević: Delo Ane Bešlić i razgovori o umetnosti i identitetu. Bunjevke. 8. siječnja 2026. Pristupljeno 21. studenoga 2026.
- ↑ Laza nije kamatio tuđu nevolju. Grad Subotica. 19. travnja 2023. Pristupljeno 21. studenoga 2026.
- ↑ Milan Stepanović: Istorija, obzorja prošlosti. Aleksa Šantić (Šara).. Ravnoplov. 8. travnja 2019. Pristupljeno 21. studenoga 2026.
- ↑ Dvorac Baba Pusta Aleksa Šantić. Dvorci Srbije. Pristupljeno 21. studenoga 2026.
- ↑ savamajstor: Skup bivših Severaca. Zapis Vinka Jankovića o radničkom naselju nedaleko od Alekse Šantića. . SOinfo.org. 27. kolovoza 2025. Pristupljeno 21. studenoga 2026.
- ↑ Veleposednik Lazar Bešlić, otac vajarke čije delo je ispred škole, bio je uzorni i cenjeni vlasnik imanja ali i poznat kao pravedan i dobar poslodavac. . Moja Vojvodina, moj dom na Facebooku. 4. svibnja 2017. Pristupljeno 21. studenoga 2026.