Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Larus vegae

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Larus vegae
Larus vegae
Larus vegae
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Charadriiformes
Porodica: Laridae
Rod: Larus
Vrsta: L. vegae
Dvojno ime
Larus vegae
Palmén, 1887
Sinonimi[1]
Larus argentatus vegae
Larus heuglini vegae

Larus vegae je veliki galeb koji se razmnožava u sjeveroistoku Azije. Njegova je klasifikacija još uvijek kontroverzna i neizvjesna. Neki ga znanstveni autoriteti smatraju zasebnom vrstom, a drugi podvrstom američkog srebrnastog galeba (L. smithsonianus) ili ga svrstavaju u kompleks američkog srebrnastog galeba i europskog srebrnastog galeba L. L. argentatus. Mongolski galeb, Larus mongolicus, ranije se smatrao podvrstom pontskog galeba (L. cachinnans), ali je danas ponekad svrstava pod ovu vrstu. U englekom jeziku poznat je kao istočnosibirski galeb, no ovaj naziv u hrvatskom jeziku označava galeba L. canus kamtschatschensis, podvrstu burnoga galeba.

Opis

Odrasli galeb Vega u letu

Istočnosibirski galeb (Larus vegae)

L. vegae galeb sličan je srebrnastom galebu, ali je s gornje strane nešto tamnije sive boje. Glava ovog galebazimi je jako prošarana smeđom bojom, posebno na stražnjoj i bočnim stranama vrata, čineći ovratnik. Noge su obično svijetlo ružičaste. Istočnosibirski galebovi prve i druge zime tamniji su od odgovarajućih mongolskog galeba, posebno na tjemenu, gdje su mongolski galebovi i u prvoj i drugoj zimi nešto bljeđi. Gotovo cijelo tijelo istočnosibirskih galebova prve i druge zime prikazuje tamnije smeđe mrlje i pruge. Odrasle istočnosibirske galebove zimi se često može zamijeniti s vrlo sličnim kamčatskim galebom (L. schistisagus) i zapadnim galebom (L. occidentalis), ali siva boja istočnosibirskog galeba je svjetlija od dviju sličnih vrsta. Boja očiju je promjenjiva, ali ima tendenciju da bude tamna s crvenim prstenom. Klun je žut s crvenom mrljom, osim kod galebova prve i druge zime, gdje kljun može biti gotovo u potpunosti tamno siv/crn, dok se sivi dio smanjuje dok ne sazrije.

L. vegae u sjeverozapadnom dijelu njihova raspona su svijetliji na gornjoj strani. Ponekad se smatraju zasebnom podvrstom koja se zove Birulin galeb (Larus vegae birulai).

Mongolski galeb (Larus vegae mongolicus)

Odrasli mongolski galebovi koji plivaju na Bajkalskom jezeru

Leđa i krila mongolskog galeba razlikuju se u boji. Često su srednje sivi, slični Birulinom galebu, ali mogu biti puno tamniji. Glava mongolskog galeba uglavnom je bijela tijekom cijele godine sa samo blagim zimskim prugama. Noge su obično ružičaste, a oko je obično blijedo s crvenim orbitalnim prstenom. Kljun je žut s velikom crvenom mrljom i često s tamnim oznakama kod galebova prve, druge i treće godine. Mongolski galebovi prve i druge zime imaju izražene smeđe/sive pruge koji se rasprostiru po većini tijela i krila, slično kao kod istočnosibirskog galeba, ali ne tako tamne.

Rasprostranjenost i stanište

L. vegae se razmnožavaju na sjeveroistoku Sibira, a zimi u Japanu, Koreji, južnoj i istočnoj Kini i na Tajvanu. Redovito ih viđaju na otocima St. Lawrence i u gradu Nome na Aljasci i tamo se često razmnožavaju. Postoje i zapisi iz drugih dijelova zapadne Aljaske, te nekoliko fotodokumentiranih zapisa iz Washingtona i Kalifornije. U zimskom rasponu obično se nalaze u lukama, na stjenovitim obalama i na ušćima rijeka.

Mongolski galeb se gnijezdi u Mongoliji, susjednim dijelovima Rusije (poput Bajkalskog jezera ), sjeveroistočnoj Kini (npr. jezero Hulun) i moguće Južnoj Koreji. Zimi migrira na jugoistok u južnu i istočnu Kinu i Koreju, a mali broj doseže Japan. U Južnoj Koreji je zimi na kopnenim vodama češći od istočnosibirskog galeba.

Izvori

  • Paul Doherty & Bill Oddie (2001) Gulls: A Video Guide to the Gulls of Europe, Asia & North America. Videocassette. Bird Images.
  • John MacKinnon & Karen Phillipps (2000) A Field Guide to the Birds of China. Oxford University Press.
  • Craig Robson (2002) A Field Guide to the Birds of South-East Asia. New Holland, London.
  • George C. West (2002) A Birder's Guide to Alaska. American Birding Association.
  • Mark Brazil (2009) Princeton Field Guides: Birds of East Asia (China, Taiwan, Korea, Japan, and Russia). Princeton University Press .

Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Larus vegae
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Larus vegae
Wikivrste imaju podatke o: Larus vegae