Laplacea plicata
| Laplacea plicata | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Ericales |
| Porodica: | Theaceae |
| Tribus: | Theeae |
| Rod: | Laplacea |
| Vrsta: | L. plicata |
| Dvojno ime | |
| Laplacea plicata G.Moya, N.Miranda, Oleas & C.Ulloa | |
Laplacea plicata G.Moya, N.Miranda, Oleas & C.Ulloa vrsta je stabla iz porodice Theaceae i tribusa Theeae, endemična za pješčenjačke visoravni Cordillere del Cóndor u jugoistočnom Ekvadoru. Prepoznatljiva je po gotovo sjedećim, lopatičastim listovima na kojima se vide karakteristične uzdužne linije nastale preklapanjem mladih listova. Vrsta je znanstveno opisana 2022. godine u časopisu Novon. [1]
Opis
Stablo je visoko približno 6–20 m. Zrele su grane valjkaste, sa svijetlosmeđom do crvenkastom korom, dok su lisni ožiljci dobro vidljivi. Završni je pup presavijen, slabo dlakav. Listovi su skupljeni prema krajevima grana i dvoredno raspoređeni, polukožasti, gotovo sjedeći i većinom goli. Plojka je simetrična, lopatičasta, duga oko 6,3–15,4 cm i široka 2,2–5,7 cm; rub joj je u gornje dvije trećine nazubljen. [2]
Najupadljivija značajka lista jesu tri do četiri uzdužne linije ili nabora sa svake strane glavne žile. Nastaju zbog presavijenoga položaja mladih listova, a ostaju dobro vidljivi i na odraslim te osušenim listovima. Upravo taj znak razlikuje vrstu od većine srodnih Laplacea. [2]
Cvjetovi su pojedinačni i pazušni, dvospolni. Imaju pet preklapajućih čašnih listića i pet nejednakih bijelih, obrnuto jajastih latica, katkad s malenim crvenkastim pjegama. Prašnika je vrlo mnogo, 80–172. Plodnica ima šest ili sedam pretinaca. Plod je drvenasti, obrnuto jajast do vretenast tobolac, sa šest ili sedam rebara i zalistaka; otvara se od vrha prema osnovi. Sjemenke imaju izrazito, spljošteno vršno krilo i glatku površinu. [2]
Pupovi su zabilježeni od kolovoza do listopada, otvoreni cvjetovi u ožujku, studenome i prosincu, a plodovi u ožujku. [2]
Rasprostranjenost i stanište
Vrsta je zasad pouzdano poznata samo iz provincije Zamora Chinchipe u jugoistočnom Ekvadoru. Raste na pješčenjačkim platoima Cordillere del Cóndor na približno 930–1880 m nadmorske visine, u vazdazelenim podgorskim i nižim planinskim šumama razvijenima na pješčenjaku. Autori protologa navode da bi se mogla pojaviti i u peruanskom nastavku istoga gorja, ali ondje još nije potvrđena. [2]
Zanimljivo je da vrsta nije ostala samo na starim herbarijskim primjercima: ekvadorska baza INABIO bilježi i novije zbirke iz 2023., a herbarij LOJA tri primjerka skupljena 1. lipnja 2025. u području Los Encuentros na 1600 m. Dakle vrsta je ondje i dalje prisutna.
Sistematika i povijest
Vrstu su Gabriela F. Moya, Nelson Miranda-Moyano, Nora H. Oleas i Carmen Ulloa Ulloa opisali 2022. u radu Una Especie Nueva de Laplacea, un Género Controversial de Theaceae, de la Cordillera del Cóndor, Ecuador, objavljenom u Novon 30: 92–99. [2]
Holotip je N. Miranda 3027, skupljen 8. srpnja 2011. u rudarskoj koncesiji Princesa, Yantzaza, na 1880 m. Čuva se u herbariju QCNE pod brojem QCNE-0229529, a izotip u QUSF-u. Dio starijeg materijala prije opisa bio je određen kao Gordonia fruticosa, što pokazuje koliko je taksonomsko razgraničenje skupine Gordonia–Laplacea bilo problematično. [2]
Autori su L. plicata usporedili ponajprije s L. tomentosa i L. spathulata. Od prve se razlikuje gotovo golim granama i listovima, dok je L. tomentosa gusto dlakava na donjoj strani lista. L. spathulata ima sličan oblik lista, ali su joj listovi tanji i raste u amazonskoj vegetaciji. Od široko shvaćene L. fruticosa nova se vrsta osobito razlikuje simetričnom plojkom, dok je kod L. fruticosa plojka izrazito asimetrična. [2]
Autori također ističu da glatka površina sjemene lupine odgovara obilježjima Theeae, za razliku od pravih Gordonia iz Gordonieae, čije sjemenke imaju površinske izbočine. To je još jedan morfološki argument za držanje Laplacea odvojeno od Gordonia. [2]
Ime
Epitet plicata dolazi od latinskoga izraza za „presavijen” ili „naboran” i odnosi se na karakteristične uzdužne nabore odnosno linije na plojci. Oni se vide i na živim i na herbariziranim biljkama. [2]
Ugroženost
Autori su izračunali područje zauzimanja od samo 24 km² i opseg rasprostranjenosti od oko 221,6 km². Poznavali su osam zbirki s četiri lokaliteta, sve izvan zaštićenih područja. Glavne su prijetnje sječa, širenje poljoprivrede i osobito rudarenje, budući da se poznate populacije nalaze unutar ili u blizini rudarskih koncesija. Zbog toga su vrstu preliminarno procijenili kao EN – ugroženu, prema kriterijima B1ab(iii)+B2ab(iii).[2] To je procjena autora protologa, ne zaseban službeni unos IUCN-ova Crvenog popisa.