Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Krematorij

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Krematorij pariškog groblja Père-Lachaise. Krematorij je izgrađen 1889. godine, a njegov arhitekt bio je Jean Camille Formigé.

Krematorij (prema latinskom: crematio: spaljivanje) zgrada je s postrojenjem za spaljivanje pokojnika. U zgradi se nalazi i dvorana za pogrebne svečanosti. Spaljivanje (kremacija) obavlja se u posebnoj prostoriji, različitim postupcima, obično u pećima, gdje se pokojnikovo tijelo pretvara u pepeo izlaganjem vrućem zraku od 600 do 1000 °C. Pepeo se skuplja u urne i prenosi u posebne male grobnice. Spaljivanje traje 60 do 120 minuta (masa pepela ljudskoga tijela kreće se između 3 i 4% od ukupne tjelesne mase i iznosi prosječno oko 2,5 kg). Spaljivanje pokojnika (incineracija) mlađi je način pokopa od ukopa (inhumacija), ali se obavljalo već u prapovijesti.[1]

Povijest

Ulaz u Cimitero Monumentale u Milanu. Cimitero Monumentale prvi je krematorij u svijetu.[2][3]

Tijekom srednjega vijeka i ranoga modernog doba spaljivanje se obavljalo zbog sanitarnih razloga (npr. za velikih epidemija). Začetci modernoga pokreta za kremaciju javili su se potkraj 18. stoljeća, a prvi zakon koji ju je pravno izjednačio s ukopom donio je Napoleon I. Bonaparte 1800. godine. Kremaciju su zagovarali liberalno orijentirani krugovi, jer su se protivili prevladavajućim kršćanskim i židovskim vjerskim običajima, a i zbog higijensko-sanitarnih razloga. Od 1870-ih pokret za kremaciju razvijao se iz Italije i Engleske, iz koje se proširio i u Sjedinjene Američke Države, a podupirali su ga i liberalni njemački liječnici, posebice nakon što je na svjetskom kongresu liječnika u Firenci prihvaćena rezolucija o spaljivanju mrtvih „u ime općeg zdravlja i civilizacije”. Načela suvremene kremacije formulirao je njemački liječnik Friedrich Küchenmeister, a prvi krematorij u svijetu podignut je 1876. godine u Milanu pa su se od tada krematoriji proširili diljem Europe. Nacistička Njemačka koristila je krematorije tijekom holokausta. U tim krematorijima masovno su bili spaljivani pobijeni Židovi i drugi zatočenici u nacističkim logorima.[1]

Krematoriji u Hrvatskoj

Gaj urni – Krematorij na Mirogoju
Podrobniji članak o temi: Gaj urni – Krematorij

Početci kremacijskoga pokreta u Hrvatskoj vezani su uz djelovanje rovinjskoga liječnika Lodovica Brunettija tijekom 1870-ih. U Zagrebu je 1928. godine postojao projekt podizanja krematorija, ali do realizacije nije došlo zbog financijskih razloga. Prvi krematorij u Hrvatskoj je Gaj urni – Krematorij, podignut je na zagrebačkom groblju Mirogoj (1981.1985.) prema projektu Marijana Hržića, Davora Mancea i Zvonimira Krznarića.[1] Godine 2021. u Osijeku je podignut krematorij.[4]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Krematorij, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 25. lipnja 2020,
  2. Boi, Annalisa; Celsi, Valeria (2015) "The Crematorium Temple in the Monumental Cemetery in Milan". In_Bo. Ricerche e Progetti per Il Territorio. 6 (8). doi:10.6092/issn.2036-1602/6076.
  3. Encyclopedia of Cremation by Lewis H. Mates (p. 21–23)
  4. HINA, Osijek: S radom počinje novoizgrađeni krematorij, Glas Istre, objavljeno 15. veljače 2021., pristupljeno 15. veljače 2021.

Vanjske poveznice