Kraljevina Lotaringija je bilo franačka kraljevina koja se je prostirala ozemljem današnje Francuske, Italije, Njemačke, Nizozemske, Luksemburga, Švicarske i Belgije. Postojala je u 9. stoljeću.
Nastala je diobom Franačke 10. kolovoza 843. ugovorom koji se sklopilo u Verdunu. Korijeni te podjele su sukobi među karolinškim nasljednicima koji su izbili za vladanja Ljudevita Pobožnog (778.–840.), a rezultirali trogodišnjim građanskim ratom 840.-843. godine. Carstvo je podijeljeno na Zapadnu, Istočnu Franačku, te Italiju s Lotaringijom. Lotar je još dobio Niske Zemlje, Porajnje, Srednju Franačku, carski naslov te aachensku palaču (vidi Lotharii Regnum). Konačni raspad je bilo smrću cara Karla III. Debelog 888. godine. [1] U građanskom je ratu Karlo Ćelavi se udružio s polubratom Ljudevitom Njemačkim osporavajući nasljedstvo svom bratu Lotaru, nominalnom karolinškom caru Franaka i caru Rimljana (ovo je bio Karlov naslov, koji su poslije često uzimali carevi Svetog Rimskog Carstva od Otona nadalje).
Poslije Lotara I., područjem je vladao njegov sin Lotar II. od 855. do 869. godine. Ostali Lotarovi sinovi su dobili Italiju (Ljudevit II.) i Provansu (Karlo Provansalski). Uzima se da je Prümskim ugovorom 855. nastalo ovo kraljevstvo.
Nakon što je umro Lotar II., Meerssenskim ugovorom 870. je podijeljeno središnje kraljevstvo Srednje Franačke odnosno središnja Frankonija je podijeljena između dviju strana, dok je podjela Frizije bila samo formalna, jer njome nisu vladali, nego Vikinzi. Lotaringiju su podijelili Karlo Ćelavi i Ljudevit Njemački.
Završne preraspodjele bile su Ribemontskim ugovorom 880. godine.
Lotaringija je obuhvaćala ove današnje krajeve i države: Nizozemsku, dio Belgije istočno od Šelde, Luksemburg, Sjevernu Rajnu-Vestfaliju, Falačko Porajnje, Saarsku, Lorenu, Elzas te dio Francuske sjeverno od Šelde.
Od ovog je kraljevstva ostalo samo ime pokrajine Lotargije (francuski Lorena). Njemački kralj Henrik I. Ptičar je poslije uspio dio podijeljenog kraja opet staviti pod njemačku krunu.
Njegov sin i nasljednik Oton I. Veliki je predao Lotaringiju svom bratu, kölnskom nadbiskupu Brunu Velikom. Bruno je potom 959. podijelio Lotaringiju na Vojvodstvo Donju Lotaringiju i Vojvodstvo Gornju Lotaringiju. Gornja je Lotargija postojala sve do 1776. godine. Francuska i Njemačka su se oko nje sporili tisuću godina. Donja se Lotargija raspala na Vojvodstvo Brabant, grofoviju Leuven i Bruxelles, Vojvodstvo Limburg, grofoviju Gelder, markgrofoviju Antwerpen i ine.