Krčenje šume u Indoneziji

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Siječa šuma u sumatranskoj pokrajini Riau, zbog sadnje plantaže uljne palme (2007.)

Krčenje šume u ​​Indoneziji podrazumijeva trajni gubitak šuma i raslinja diljem zemlje, što ishoduje neprocjenjivim negativnim utjecajem na društvo i okoliš. Indonezija je podneblje nekih od biološki najraznovrsnijih šuma na ​​svijetu i treća je po broju vrsta, nakon Brazila i Demokratske Republike Kongo.[1] Sve do 1900. godine Indonezija je još uvijek bila prekrivena gustim šumama, koje su činile 84% ukupne površine države. Krčenje šuma se tijekom 1970-ih znatno uvećalo, te je u ubrzanom usponu od tada. Procjenjuje se da je pokrivenost šumama od 170 000 000 hektara tijekom 1900. smanjena na manje od 100 000 000 hektara do kraja 20. stoljeća.[2] Tijekom 2008. godine predviđeno je da će tropske kišne šume u Indoneziji iščeznuti u idućih 10 godina.[3] Od ukupne siječe šuma u Indoneziji, čak 80% se vodi kao nezakonito.[4]

Velika šumska prostranstva u ​​Indoneziji uništena su i pretvorena u plantaže od strane velikih međunarodnih tvrtki za preradu celuloze, kao što je Asia Pulp and Paper.[5] Šume često bivaju spaljene od strane poljoprivrednika i vlasnika plantaža.[6] Drugi veliki povod krčenja šume je drvna industrija, vođena potražnjom iz Kine i Japana.[7] Razvoj poljoprivrede i projekti transmigracije prisilili su veliki broj ljudi naseliti se u prašumskim predjelima, dodatno ubrzavajući krčenje šume.

Siječa i paljenje šuma radi raščišćavanja zemljišta za poljoprivredu, učinili su Indoneziju trećim najvećim svjetskim odašiljačem plinova koji potpomažu učinak staklenika, iza Kine i SAD-a.[8] Šumski požari često uništavaju velike površine prerađivača ugljena, uključujući stare prašume i tresetišta. Tijekom svibnja 2011. Indonezija je proglasila moratorij povodom novih ugovora o siječi šuma, kako bi podržala borbu protiv te pošasti.[9] Ova odluka pokazala se neučinkovitom, jer je stopa siječe šuma nastavila rasti. Od 2012. godine Indonezija je prestigla stopu siječe šuma u ​​Brazilu[10], te postala najbrže odšumljavajuća država na ​​svijetu.[11]

Povijest

Siječa šuma zbog stvaranja plantaže duhana na sjeveru Sumatre (oko 1900.)

Indonezijsko otočje od oko 17 508 otoka podneblje je nekih od šuma s najrazličitijim biljnim i životinjskim vrstama na svijetu. Tijekom 1900. ukupna šumska područja predstavljala su 84% od ukupne površine Indonezije. Do 1950. plantaže i male oranice i dalje su zauzimale samo mali dio. Šumski pokrivač u tom dobu se procjenjuje na 145 000 000 hektara primarne šume i još 14 000 000 hektara srednjeg i plimskog raslinja. U ranim 1970-ima Indonezija rabi ovaj vrijedan resurs u gospodarske svrhe, uslijed razvoja drvne industrije. Od kasnih 1980-ih do godine 2000., kapacitet proizvodnje povećan je za skoro 700% u industriji celuloze i papira, što je Indoneziju učinilo devetim najvećim proizvođačem celuloze i jedanaestim najvećim proizvođačem papira na svijetu.

Stopa siječe šuma nastavlja rasti. Državno izvješće o okolišu za 2009. koje je podnio predsednik Susilo Bambang Judojono, pokazalo je da je broj požara narastao s 19 192 tijekom 2008. na čak 32 416 tijekom 2009. godine. Ministarstvo okoliša optužilo je slabo provođenje zakona i nedostatak nadzora od strane mjesnih vlasti, jer je raščišćavanje zemljišta primarni uzrok požara.[12] Između 1990. i 2000. godine, 20% šumske površine u Indoneziji je izgubljeno (24 000 000 ha), a do 2010. samo je 52% ukupne površine zemljišta još pod šumom (94 000 000 hektara).[13] Usprkos moratoriju u novim ugovorima za siječu šuma nametnutim 2010., stopa krčenja šume nastavila je rasti do 840 000 hektara u 2012. godini, nadmašivši krčenje šume u Brazilu.[14]

Zahvaćena područja

Uništavanje ​​močvarnih šuma treseta zbog stvaranja plantaža uljnih palmi u gradu Indragiri Hulu, pokrajina Riau, Sumatra

Uništavanje ​​močvarnih šuma treseta zarad plantaža uljnih palmi u gradu Indragiri Hulu, pokrajina Riau, Sumatra Indonežanske nizinske tropske šume, najbogatije drvnom građom i bioraznolikošću, najviše su izložene riziku. Do 2000. godine one su skoro u potpunosti nestale u Sulawesiju, i predviđa se da će uskoro nestati i na Sumatri i Kalimantanu.

Deseci tisuća kvadratnih kilometara šume na Sumatri potpuno su uništeni, često pod zapovjedništvom središnje vlade koja podržava rad međunarodnih tvrtki na uklanjanju šume.[15] Na Kalimantanu su između 1991. i 2014. velike površine obrasle šumom izgorjele uslijed nenadziranih požara, što je uzrokovalo onečišćenje atmosfere diljem jugoistočne Azije.[16]

Krčenje šuma

Zajednička studija Velike Britanije i Indonezije o drvnoj industriji u Indoneziji 1998. godine pretpostavila je da je 40% posiječenih stabala uklonjeno nezakonito, s vrijednošću od preko 365 000 000 američkih dolara.[17] Prema novijim procjenama, uzevši u obzir zakonitu siječu stabala i uspoređujući ju s količinom domaće potrošnje i izvoza, računice pokazuju da je 88% posiječenih stabala u zemlji uništeno na neki način nezakonito.[18] Malezija je ključna tranzitna zemlja za nezakonito stvorene drvene proizvode iz Indonezije..[19]

Nezakonito pustošenje šume

NASA-in satelit zabilježio je oblak gustog dima iznad otoka Bornea 5. listopada 2006. Požari se pojavljuju tijekom sušne sezone (kolovoz-listopad), izazivaju ih uglavnom raščišćavanje vegetacije i druge poljoprivredne djelatnosti, ali zahvaćaju i šume i nisko raslinje.

Procjenjuje se da je oko 73% proizvedene drvne građe zasigurno pribavljeno nezakonitom siječom stabala.[20] Mnogi načini krčenja šume u Indoneziji smatraju se iz više razloga nezakonitim.

Privatne korporacije, motivirane zaradom od strane lokalnih i regionalnih tržišta zahtjeva za drvnom građom, odgovorne su za uništavanje šume. Ova agro-industrijska poduzeća često ne posluju u skladu s osnovnim zakonskim propisima, jer neprimjereno primjenjuju isplativije ali daleko ekološki neučinkovitije načine siječe šuma, poput šumskih požara radi pustošenja zemljišta u poljoprivredne svrhe. Šumarski zakon iz 1999. godine navodi da je od ključnog značaja za tvrtke biti podržane od strane vlasti u pojedinim područjima uz IPK dopusnicu, tj. dopusnicu za prikupljanje drvne građe radi zakonitog odobrenja siječe šume.[21] Međutim, mnoge od ovih korporacija uspijevaju preskočiti zakonsku proceduru i uz to uvećaju zaradu od prihoda služeći se nezakonitim djelatnostima, poput podmićivanja državnih službenika. Na ruku im idu i loše zakonske regulative u Indoneziji, koje obeshrabruju napore za očuvanje šumarstva.[22]

U praksi diljem države poljoprivrednici i nadničari u ruralnim predjelima, koji posjeduju najniži stupanj obrazovanja, primjenjuju osnovni način košenja i paljenja usjeva kako bi „oplemenili“ svoja obradiva zemljišta. Ova rudimentarna poljoprivredna tehnika podrazumijeva i siječu šumskog drveća prije sušne sezone, a potom i spaljivanje ovih stabala u idućoj sušnoj sezoni, u cilju osiguravanja gnojiva koje će obogatiti mineralni sastav zemljišta. Ova poljoprivredna praksa ponavlja se na istom zemljištu sve dok se ono ne isprazni od hranjivih materija i više nije u stanju davati dovoljan urod i donositi poljoprivredne prinose. Nakon toga, ovi poljoprivrednici prelaze na drugu česticu i iznova primjenjuju svoj način siječe i paljenja usjeva.[23] Ovaj društveni čimbenik krčenja šume povećava izazove s kojima se suočava održivost šumarstva u zemljama u razvoju kao što je Indonezija.

Pokušaji zaštite

Napori u cilju zaustavljanja globalnih klimatskih promjena uključili su i mjere koje su osmišljene kako bi se pratilo uništavanje šume u ​​Indoneziji i kako bi se državne i mjesne vlasti potaknule zaustaviti daljnji nestanak stabala. Opći naziv ovog programa je „Smanjenje emisija šumske degradacije i krčenja šuma“ (REDD). Novi sustavi za praćenje krčenja šume rabe se u Indoneziji. Jedan takav sustav, Akcijska platforma šumskog monitoringa pod upravom Centra za globalni razvoj, trenutačno prikazuje podatke o siječi šuma diljem Indonezije na mjesečnoj razini.[24]

Dana 26. svibnja 2010. godine Indonezija je potpisala sporazum o namjerama s Norveškom, u kojem se postavlja dvogodišnji moratorij o novim koncesijama za siječu šuma, kao dio dogovora u kojem Indonezija dobiva 1 000 000 000 američkih dolara ako ne prekrši svoju obvezu. Očekivalo se da Sporazum smanji industriju palminog ulja i zaustavi ili uspori planove o stvaranju velikog poljoprivrednog imanja u provinciji Papua.[25]

Sredstva će u početku biti posvećena dovršenju strategije klime i šuma Indonezije, izgradnji i institucionalizaciji ljudskih kapaciteta koji bi pratili, izvješćivali i provjeravali smanjenje emisije štetnih plinova, a ujedno i usvajali nove politike i institucionalne reforme.[26] Norveška kani pomoći Indoneziji pri uspostavljanju sustava koji bi smanjio korupciju, tako da zakon može biti proveden u potpunosti.[27][28] Dvogodišnji moratorij o siječi drveća proglašen je 20. svibnja 2011. godine. Tijekom 2013. produljen je za još dvije godine.[29]

Galerija

  • Šuma na otoku Bangki, opustošena zbog stvaranja plantaže uljne palme

  • Šume stare nekoliko desetljeća posiječene zbog stvaranja poljoprivrednog zemljišta (1947.)

  • Drvna građa s otoka Bornea

  • Uništavanje vegetacije u pojasu zaštitnog obruča oko Nacionalnog parka Bukit Tigapuluh, Sumatra

  • Nestanak šume i priprema sadnica, Sumatra

  • Posiječena šuma postat će plantaža duhana

Izvori

  1. ↑ ABC Four Corners: Background information on Indonesia, deforestation and illegal logging, pristupljeno 2. listopada 2016.
  2. ↑ Matthews, Emilly (ed.): The State of Forests Indonesia, Bogor 2002, pristupljeno 2. listopada 2016.
  3. ↑ China is black hole of Asia's deforestation, Asia News, objavljeno 24. ožujka 2008., pristupljeno 2. listopada 2016.
  4. ↑ Riskanalys av glas, järn, betong och gips, str. 19.–20., pristupljeno 2. listopada 2016.
  5. ↑ indonesia trees Indonesia without trees? Record breaking logging of last rainforests Friends of the Earth, pristupljeno 2. listopada 2016.
  6. ↑ Slash and burn, Encyclopedia of Earth, pristupljeno 2. listopada 2016.
  7. ↑ "Japan depletes Borneo's rainforests; China remains largest log importer". News.mongabay.com. http://news.mongabay.com/2006/0710-itto.html Pristupljeno 2. listopada 2016. 
  8. ↑ Higgins, Andrew (19. studenog 2009.). "The Washington Post, 19. studenog 2009.". Washingtonpost.com. http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2009/11/18/AR2009111804162.html Pristupljeno 2. listopada 2016. 
  9. ↑ "Indonesia's forest moratorium: A stepping stone to better forest governance?", CIFOR Working Paper 76, 2011, pristupljeno 2. listopada 2016.
  10. ↑ Bachelard, Michael: "World's worst illegal logging in Indonesia", The Sydney Morning Herald, objavljeno 3. studenog 2015., pristupljeno 2. listopada 2016.
  11. ↑ "Deforestation in Indonesia Is Double the Government's Official Rate", in Scientific American, objavljeno 3. studenog 2015., pristupljeno 2. listopada 2016.
  12. ↑ Simamora, Adianto (11. lipnja 2010.). "More hotspots detected despite pledge to reduce forest fires". The Jakarta Post. http://www.thejakartapost.com/news/2010/06/11/more-hotspots-detected-despite-pledge-reduce-forest-fires.html Pristupljeno 2. listopada 2016. 
  13. ↑ Staff (30. studenog 2011.) Global Forest Resources Assessment 2010 – Trends in Extent of Forest 1990–2010 Food and Agriculture Organization of the United Nations, Media Centre, pristupljeno 2. listopada 2016.
  14. ↑ John Vidal: "Rate of deforestation in Indonesia overtakes Brazil, says study" The Guardian, pristupljeno 2. listopada 2016.
  15. ↑ Losing land to palm oil in Kalimantan, BBC News, objavljeno 3. kolovoza 2007., pristupljeno 2. listopada 2016.
  16. ↑ "Forest fires result from government failure in Indonesia". News.mongabay.com. http://news.mongabay.com/2006/1015-indonesia.html Pristupljeno 2. listopada 2016. 
  17. ↑ Indonesia-UK Tropical Forestry Management Programme (1999) Illegal Logging in Indonesia. ITFMP Report No. EC/99/03
  18. ↑ Greenpeace (2003) Partners in Crime: A Greenpeace investigation of the links between the UK and Indonesia's timber barons, vidjeti http://www.saveordelete.com
  19. ↑ Environmental Investigation Agency and Telepak (2004) Profiting from Plunder: How Malaysia Smuggles Endangered Wood.
  20. ↑ indonesia trees indonesia without trees? Record breaking logging of last rainforests Friends of the Earth, pristupljeno 2. listopada 2016.
  21. ↑ "Indonesia's Sinar Mas Accused of Illegal Land Clearing". The Jakarta Globe. 10. prosinca 2009.. http://www.thejakartaglobe.com/news/indonesias-sinar-mas-accused-of-illegal-land-clearing/346751 Pristupljeno 2. listopada 2016. 
  22. ↑ "88 percent of logging illegal: ICW". The Jakarta Post. 22. lipnja 2011.. http://www.thejakartapost.com/news/2011/06/22/88-percent-logging-illegal-icw.html Pristupljeno 2. listopada 2016. 
  23. ↑ Tony Waters, The Persistence of Subsistence Agriculture. pp. 3. Lexington Books (2007)
  24. ↑ Center for Global Development: Forest Monitoring for Action, pristupljeno 2. listopada 2016.
  25. ↑ SMH 28.05.2010: Norway to pay for Indonesian logging moratorium, pristupljeno 2. listopada 2016.
  26. ↑ The Norway Post: Deforestation agreement with Indonesia, objavljeno 28. svibnja 2010., pristupljeno 2. listopada 2016.
  27. ↑ Belford, Aubrey (27. svibnja 2010.). "Indonesia Agrees to Curb Commercial Deforestation". New York Times. http://www.nytimes.com/2010/05/28/world/asia/28indo.html Pristupljeno 2. listopada 2016. 
  28. ↑ "Indonesia declares logging halt". Al Jazeera. 27. svibnja 2010.. http://english.aljazeera.net/news/asia-pacific/2010/05/201052754340992340.html Pristupljeno 2. listopada 2016. 
  29. ↑ "Indonesia Extends Logging Ban to Protect Rainforest", The Jakarta Globa, pristupljeno 2. listopada 2016.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Krčenje_šume_u_Indoneziji&oldid=362908"