Konzerviranje restauriranje okvira za slike
Konzerviranje restauriranje okvira za slike je postupak putem kojeg se aktivno djeluje na očuvanju okvira starih i novijih slika.Konzervacija restauracija uključuje kako čišćenje tako i nadoknadu izugubljene ornamentacije,te pozlatu i eventualno toniranje..
Svrha okvira za sliku jest dvojaka - okvir štiti sliku te doprinosi njenom strukturalnom integritetu, i čini je vizualno istaknutom.[1]
Procijena autentičnosti okvira za slike
Utvrđivanje autentičnosti okvira važno je za razumijevanje međuodnosa istog i slike.[2] Okvir se smatra izvornim ako udovoljava sljedećim kriterijima:
- Ako je okvir kreiran i dizajniran ili odabran od strane umjetnika
- Ako je okvir odabran od strane prvog vlasnika ili trgovca slikama
- Ako je okvir primjeren razdoblju iz kojeg je i slika,te je nastao u isto vrijeme
- Ako se radi o “galerijskom” okviru
- Ako je okvir replika izvornog okvira
Autentičan ,izvorni okvir odražava duh vremena u kojem je nastao.Za dobrobit uokvirenog djela okvir može biti prilagođen kako bi uključivao i zaštitno staklo i pozadinsku zaštitu.[2]
Uzroci propadanja
Često rukovanje,obnova dekoracije,modifikacija,atmosfersko zagađenje,te propadanje neki su od brojnih činitelja koji potiču konzervatore restauratore da se specijaliziraju za ovu problematiku.Iako je drvo najčešće korišten materijal nailazimo i na okvire od gipsa,stakla,plastike i metala.[1] Svaki je od ovih materijala također podložan propadanju i oštećenjima.
Skriveni nedostaci
Nedostaci materijala korištenog za izradu također su jedan od potencijalnih rizika.Drvo je,kao najčešći materijal za okvire osjetljivo na okolišne uvjete u kojima se djelo nalazi.[3] Podložno je napadu štetnika te općenitom propadanju uslijed starenja materijala.Metali su skloni koroziji,plastika je sklona deformacijama,staklo je osjetljivo na lomljenje.
Vlaga i temperatura
Promjene u vlazi i temperaturi uzrok su iskrivljenja i pucanja.Uslijed stezanja nosioca može doći i do otpadanja ornamentacije.Nadalje propadanje okvira može naštetiti i samoj uokvirenoj slici.
Ljepilo
Propadanje ljepila koje je korišteno za sklapanje okvira može prouzročiti raspadanje okvira.Životinjska veziva osjetljiva su na promjene vlage i temperature, što pak može biti uzrok isrivljenja samog okvira.
Delaminacija
Delaminacija je razmjerno česta pojava na pozlaćenim ili oslikanim okvirima.Vlaga koja putuje kroz napuklinu u pozlati ili osliku uzrokuje otpadanja pozlaćenih ili oslikanih slojeva.[4]
Zagađenje zraka
Industrijalizacija tijekom 18-tog i 19-tog stoljeća dovela je do povećane zagađenosti zraka u urbaniziranim područjima.[5] Usprkos tomu što su čuvane u interijeru, i slike i okviri stradali su od oštećenja induciranih zagađenjem.
Konzervatorski postupci
Preventivna zaštita
Najjednostavniji postupak preventivne zaštite okvira je periodičko oprašivanje,najčešće uz pomoć kista,usisača.spužve ili meke krpe.
Konzerviranje restauriranje
Nakon prve procjene stanja okvira treba utvrditi opseg eventualnog zahvata.Neke od faza rada na okviru su:
Rastavljanje
U nekim slučajevima okvir se mora rastaviti.Tijekom ove operacije ostvaruje se i uvid u konstrukciju,te strukturalni integritet okvira.Ujedno ovaj postupak olakšava i daljnji rad na predmetu.
Čišćenje
Prvo se izvrše probe kako bi se ustanovio najbolji način rada.Od mogućih korištenih materijala navedimo triamonij citrat, Plextol B500, etil akrilat, EA, metil metakrilat, i MMA.[6]
Nadomještanje ukrasa i profilacije
Propala ili oštećena ornamentacija se može nadomjestiti,ako je potrebno.Nerijetko se na predmetu nalaze grubo i loše načinjene stare nadomjestke ,koji mogu u sebi uključivati i izvorne dijelove .Zavisno o stanju u rad se može uključiti i rezbar koji će rekonstruirati izgubljene dijelove profilacije,odnosno može se nanovo odliti u gipsu,ili ih se može retuširati reverzibilnom vrstom gipsa. [7] Jedan od uobičajenih materijala je i mješavina tutkala,smole,lanenog ulja i venecijanskog terpentina.[8]nakon što se ključni elementi ornamentacije obnovetreba podljepiti i podlogu za pozlatu(gesso),sa vrućim zečjim tutkalom .[9]
Pozlata
Nakon obnove ornamentacije kod pozlaćenih se okvira potom mora nanijeti sloj bolusa,koji je pak mješavina obojene gline,veziva i masnoće,a služi kao podloga za nanošenje zlatnih listića.[3] Bolus je obično crvene ili sive boje.Dakako boja mora biti usklađena sa bojom izvorno korištenog materijala.Ne treba zaboraviti i da treba specificirati koja će se vrsta pozlate koristii,bilo na mikstionu, bilo na polimentu.POzlata na polimentu je zahtjevnija i skuplja varijanta.
Toniranje
Kada je pozlata postavljena treba je toniranjem uskladiti sa izvornom.Najčešće se izvodi sa akvarel bojama i tutkalom kao vezivom.[8]
Dodatna literatura
El Marco en España: historia, conservación y restauración ,Madrid 2009.(online)
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 https://aiccm.org.au/things-we-conserve/frames
- ↑ 2,0 2,1 "Frames and workshop - Tate". http://www.tate.org.uk/about/our-work/conservation/frames Pristupljeno 16. kolovoza 2018.
- ↑ 3,0 3,1 "Wooden Artifacts". http://cool.conservation-us.org/coolaic/sg/wag/2006/glover_06.pdf Pristupljeno 16. kolovoza 2018.
- ↑ http://sflac.net/tag/delamination/
- ↑ Stephen Hackney. "The evolution of a conservation framing policy at Tate" (PDF). http://www.conservationphysics.org/mm/hackney/hackney.pdf Pristupljeno 16. kolovoza 2018.
- ↑ http://www.vam.ac.uk/content/journals/conservation-journal/issue-46/the-conservation-of-three-gilded-frames-for-the-new-paintings-galleries-at-the-victoria-and-albert-museum/
- ↑ http://denverartmuseum.org/article/staff-blogs/canaletto-frame-conservation
- ↑ 8,0 8,1 https://www.youtube.com/watch?v=lOK7vMeYn6U
- ↑ http://www.art-care.com/articles/the-ancient-art-of-gilding.html