Konstantin Žostov
| Konstantin Žostov | |
|---|---|
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 30. rujna 1867. |
| Mjesto rođenja | Gajtaninovo, Osmansko Carstvo |
| Datum smrti | 30. kolovoza 1916. |
| Mjesto smrti | Ćustendil, Bugarska |
| Nacionalnost |  Bugarin
|
| Puno ime | Konstantin Andonov Žostov |
| Supruga | Ljudmila Molova |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1885. – 1916. |
| Čin | General bojnik |
| Ratovi | Srpsko-bugarski rat Balkanski ratovi Prvi svjetski rat |
| Vojska | Bugarska
|
| Rod vojske | kopnena |
| Zapovijedao | načelnik Glavnog stožera |
Konstantin Andonov Žostov (Gajtaninovo, 30. rujna 1867. – Ćustendil, 30. kolovoza 1916.) je bio bugarski general i vojni zapovjednik. Tijekom Prvog svjetskog rata obnašao je dužnost načelnika Glavnog stožera bugarske vojske.
Vojna karijera[uredi]
Konstantin Žostov je rođen 30. rujna 1867. u Gajtaninovu. Sin je Andona Žostova, inače učitelja i prominentne figure u osamostaljivanju bugarske pravoslavne crkve. Nakon Rusko-turskog rata obitelj Žostov se nastanjuje u oslobođenom dijelu Bugarske, u Sofiji, gdje je Konstantinov otac Andon postao svećenik, te uzeo ime Antonius. Konstantin pohađa najprije srednju školu u Ćustendilu, a potom u Lomu.
Tijekom Srpsko-bugarskog rata koji je izbio u studenom 1885. kao dragovoljac stupa u Studentsku legiju u sastavu koje sudjeluje u Bitci kod Pirota. Nakon što je završio srednju školu u Lomu školovanje nastavlja u artiljerijskom odjelu Vojnog učilišta u Sofiji gdje diplomira 1887. godine. Po završetku školovanja raspoređen je u 3. artiljerijsku pukovniju smještenu u Plovdivu gdje zapovijeda bitnicom. Tijekom službe u navedenoj pukovniji u svibnju 1890. promaknut je u čin poručnika, dok čin satnika dostiže u kolovozu 1894. godine. U međuvremenu, tijekom 1889., upućen je u Beč gdje s uspjehom završava tečaj za artiljerijske časnike.
Godine 1892. ponovno je upućen na školovanje u Beč gdje uspješno 1897. diplomira na Višoj artiljerijskoj školi. Po povratku ponovno je raspoređen u 3. artiljerijsku pukovniju, nakon čega je 1901. imenovan rukovoditeljem odsjeka za tvrđavsku artiljeriju pri Artiljerijskoj inspekciji. U svibnju 1902. promaknut je u čin bojnika, dok 1904. postaje članom povjerenstva za testiranje brzometne artiljerije. U rujnu 1905. ponovno je upućen u Beč gdje je imenovan vojnim atašeom. Tijekom navedenog službovanja u svibnju 1906. promaknut je u čin potpukovnika. Po povratku iz Beča, u travnju 1907., raspoređen je na službu u Glavni stožer, ali je već u studenom te iste godine imenovan vojnim atašeom u Sankt Peterburgu, te upućen u Rusiju. Idućeg mjeseca međutim, premješten je u Pariz gdje također obnaša dužnost vojnog atašea u bugarskom veleposlanstvu. Po povratku, u studenom 1908. imenovan je načelnikom stožera 8. tundžanske pješačke divizije. Navedenu dužnost obnaša do siječnja 1910. kada postaje zapovjednikom 3. artiljerijske pukovnije u kojoj je nekada služio. U ožujku 1912. imenovan je načelnikom Škole za pričuvne časnike koju dužnost obnaša do početka Prvog balkanskog rata. U međuvremenu je, u rujnu 1910. unaprijeđen u čin pukovnika. U lipnju 1912. kao izaslanik bugarske vlade sudjeluje u tajnom sastanku Srpskog ravolucionarnog okruga održanom u njegovom rodnom Gajtaninovu koji se obvezao podržati bugarsku stranu u nadolazećem ratu.
Na početku Prvog balkanskog rata Žostov je imenovan načelnikom stožera 3. armije kojom je zapovijedao Radko Dimitriev. Tu se ističe u Lozengradskoj operaciji, te Prvoj i Drugoj bitci kod Čataldže. U svibnju 1913. član je bugarske delegacije na Londonskoj konferenciji koja je rezultirala Londonskim primirjem kojim je okončan Prvi balkanski rat. Tijekom Drugog balkanskog rata zapovijeda 1. brigadom 7. rilske divizije. U travnju 1915. imenovan je zapovjednikom 7. rilske divizije, da bi četiri mjeseca poslije, u kolovozu, bio promaknut u čin general bojnika.
Prvi svjetski rat[uredi]
Po objavi mobilizacije Žostov je 7. rujna 1915. imenovan načelnikom Glavnog stožera bugarske vojske. U tom svojstvu sudjeluje u planiranju i izvođenju operacija u četvrtoj invaziji na Srbiju koje su rezultirale potpunim srpskim porazom, te okupacijom Srbije. Tijekom obnašanja dužnosti često je dolazio u sukob sa njemačkim časnicima protiveći se njemačkom iskorištavanju skromnih bugarskih resursa. Žostov, iako načelnik Glavnog stožera, nije bio među zagovornicima ulaska u rat na strani Centralnih sila. Nakon obilaska Zapadnog i Talijanskog bojišta čak je premijeru Vasilu Radoslavovu predlagao da Bugarska promjeni stranu i pridruži se silama Antante.
Smrt[uredi]
Konstantin Žostov preminuo je 30. kolovoza 1916. godine u 50. godini života u Ćustendilu nakon komplikacija pri upali slijepog crijeva. Pokopan je 1. rujna 1916. na groblju u Sofiji. Bio je oženjen sa Ljudmilom Molovom sa kojom je imao dvije kćeri.
Vanjske poveznice[uredi]
(bug.) Konstantin Žostov na stranici Boinaslava.net
(bug.) Konstantin Žostov na stranici Sitebulgarizaedno.com
(bug.) Konstantin Žostov na stranici 168chasa.bg
(češ.) Konstantin Žostov na stranici Valka.cz
(rus.) Konstantin Žostov na stranici Hrono.ru