Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kompleks hrvatske krivnje

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Kompleks hrvatske krivnje je kompleks krivnje odnosno kolektivna krivica koja se nameće hrvatskom narodu zbog događaja u prošlosti[1]kao: NDH[2] , Sabirni logor Jasenovac[3], prebacivanje zločina za vrijeme Domovinskog rata kao teret koji spada na cijeli hrvatski narod. Kompleks hrvatske krivnje je izraz iz političke psihologije za vrijeme SFRJ-a korišten, kako je Jure Krišto opisao, kao dio programiranog psihološkog terora s ciljem izazivanja osjećaja tjeskobe [4], no koristi se i danas od raznih strana kao na primjer u haškom sudu gdje se Republika Hrvatska opisuje kao zajednički zločinački pothvat. Ovim se sva počinjena nedjela koji su učinili pojedinci pripisuju cjelokupnom narodu i kao takvi oni se nikada ne brišu i nego se samo nagomilavaju, iz generaciju u generaciju. Ovim se pokušava spriječavati i omesti: misao, komunikacija, i djelovanje[5], te se također pokušavaju proizvesti inhibicije te stvoriti kompleks niže vrijednosti osoba hrvatskog podrijetla.[6]. Kompleks hrvatske krivnje nije jedinstven jer mnogi drugi narodi, nacije, i religije također su žrtve: recimo atribuiranje kolektivne krivnje Židovima za smrt Isusa Krista ili Nijemcima za sve što se događalo za vrijeme Drugog svjetskog rata, Katoličkoj crkvi za nedovoljno interveniranje protiv nacista i fašista za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Povezani članci

Vrela

  1. Miroslav VUJEVIĆ, NACIONALNA IDENTIFIKACIJA U HRVATSKOJ,Društvena istraživanja, Vol.16 No.3 (89) Lipanj 2007.,"Nacionalni preporod nije osvijestio nacionalni identitet, a život u jugoslavenskoj državi dogradio je kompleks hrvatske krivnje.Ustrojem samostalne nacionalne države ne prestaje potrebaza nacionalnom identifikacijom. Nakon ujedinjenja Italije Massimo d'Azeglio je izjavio: "Stvorili smo Italiju, a sad moramo stvoriti Talijane" (Hobsbawm, 1993., 50). Mi smo oslobodili hrvatski teritorij, ali se Hrvati nisu oslobodili od posljedica svoga povijesnog opterećenja. Domoljublje i rodoljublje treba osloboditi od negativnoga konotativnog značenja. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=29694
  2. ŽIVOTOPIS DR. FRANJE TUĐMANA, "Baveći se znanstvenom analizom suvremene hrvatske povijesti, a posebice brojem jasenovačkih žrtava, te istodobno protiveći se nametanju kompleksa krivnje hrvatskomu narodu, zbog Nezavisne Države Hrvatske, vrlo je brzo postao trn u oku komunističkim vlastodršcima. 1967. godine izbačen je iz Saveza komunista, morao je napustiti Institut, uklonjen je sa Sveučilišta te umirovljen kad mu je bilo samo 45 godina.",http://www.hrt.hr/arhiv/99/12/11/HRT0004.html
  3. Ivan Miklenić, Zloporaba komemoracije , "...Naime, svima je poznato kako se s brojem jasenovačkih žrtava nemilice manipuliralo, da je stvoren i sustavno širen i podržavan jasenovački mit - govorilo se i pisalo o broju 700.000, pa čak i o brojci od milijun jasenovačkih žrtava (tako npr. Enciklopedija Jugoslavije iz 1960. godine tvrdi »broj jasenovačkih žrtava premašuje 700.000«) - s jasnim političkim ciljem da se hrvatskom narodu nametne kompleks krivnje, da se hrvatski narod tretira upravo kao genocidni narod. Znao je za tu manipulaciju i Tito pa nikada nije posjetio to stratište. Doista je čudno da Predsjednik Republike Hrvatske pobija u samom Jasenovcu očitu istinu o manipulaciji i istinu o dugovjekom pokušaju da se hrvatski narod prikaže kao genocidni narod. Takav postupak jednoga predsjednika neke države vjerojatno se još nikada nije dogodio niti će se dogoditi.", http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=14096
  4. Jure G Krišto, Katolička crkva u totalitarizmu: 1945.-1990., Naknada Globus 1997, str. 152
  5. Z. Franjković, Balkan u crnini, Mit o planiranom ratu i podjeli BiH u Karađorđevu, str. 86: «Ukratko mit o Karađorđevu je nužan iz najmanje tri razloga: -da Muslimani sačuvaju reputaciju jedine privilegirane žrtve, da ne postanu u očima svijeta agresor, kao i Srbi, te, na koncu, da posluži kao uvijek korisna poluga u pacificiranju Hrvata, i preko nabijanja kompleksa krivnje, sredstvom manipulacije za ostvarenje unitarne BiH, makar se toj ideji protivio sav hrvatski narod u tom protektoratu.»
  6. Miloradović, Anđelko, Pod globalnim šeširom: društva i države u tranziciji i globalizaciji, Centar za politološka ispitivanja, Zagreb, 2004, str 303, sadrži objašnjenje kolektivne krivnje i zašto se koristi, navodeći primjere Hrvata i Nijemaca.