Kirkia leandrii
| Kirkia leandrii | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Kirkiaceae |
| Rod: | Kirkia |
| Vrsta: | K. leandrii |
| Dvojno ime | |
| Kirkia leandrii (Capuron) Stannard | |
Kirkia leandrii (Capuron) Stannard vrsta je listopadnog stabla iz porodice Kirkiaceae, reda Sapindales. Endem je Madagaskara, gdje raste u sezonski suhim tropskim šumama zapadnog dijela otoka. Prvotno je opisana kao jedina vrsta roda Pleiokirkia, koji je naknadno uključen u rod Kirkia.[1]
Opis
Kirkia leandrii veliko je stablo koje naraste 20–25 metara visoko, s deblom promjera do 60 cm. Kora je tamna, sive do gotovo crne boje, s izraženim uzdužnim pukotinama. Unutarnji dio kore crvenkast je, a svježi presjek miriše na med.[2]
Grančice su gole, promjera približno 5–7 mm. Listovi su naizmjenični, složeni, neparno perasti, dugi 15–25 cm. Lisna os duga je oko 2,5–5 cm u donjem dijelu, gola i blago spljoštena. Listovi se sastoje od 13–21 liske, raspoređene nasuprotno ili gotovo nasuprotno, na kratkim peteljčicama dugim 1,5–2 mm.
Liske su duguljasto eliptične do kopljaste, duge 4–6,5 cm i široke 1–1,5 cm. Plojke su gole, s donje strane svjetlije, osnove zaobljene ili blago asimetrične te vrha koji se postupno sužava u kratki šiljak. Rubovi su nepravilno nazubljeni, osobito u gornjem dijelu. Postrane žile slabo su izražene, a mreža sitnijih žila vidljiva je na obje strane plojke.
Cvjetovi su sitni, zelenkastobijeli, skupljeni u razgranate, najčešće dihotomno razgranate cvatove duge 3–7 cm, koji se razvijaju na mladim izbojcima ili među listovima. Cvatne osi gole su, a cvjetovi su sjedeći ili gotovo sjedeći, s malim trokutastim pricvjetnim listovima.[2]
Cvjetovi su funkcionalno jednospolni, četverodijelni, promjera približno 7 mm. Čaška je građena od četiri slobodna ili pri osnovi kratko srasla, trokutasta lapa dugih 3–3,5 mm i širokih oko 2 mm. Latice su četiri, jajaste, uzdignute, duge približno 5 mm i široke 2,8 mm.[2]
Muški cvjetovi imaju četiri prašnika smještena između latica. Prašničke niti kratke su, a prašnice duguljaste, duge približno 2,8 mm i široke 1,2 mm, s uzdužnim otvaranjem. Cvjetni disk mesnat je i razmjerno velik. U muškim cvjetovima razvijen je i zakržljali tučak.[2]
Ženski cvjetovi imaju nadraslu, gotovo kuglastu plodnicu, sastavljenu od osam plodnih listova raspoređenih u dva nasuprotna niza po četiri. Plodnica je podijeljena na osam pretinaca, od kojih svaki sadrži jedan sjemeni zametak. Vrat tučka kratak je, a na vrhu nosi osam njuški.[2]
Plod je gotovo kuglast, promjera približno 2,5 cm, građen od osam jednosjemenih plodnih dijelova, koji se pri dozrijevanju razdvajaju. Vanjski dio usplođa postaje tvrd i drvenast, a unutarnji je vrlo čvrst i koštan. Svaki plodni dio sadrži jednu sjemenku s tankom sjemenom lupinom i mesnatim zametkom.[2]
Osobitost ploda jest način razdvajanja: pojedini dijelovi odvajaju se od središnje osi, ali neko vrijeme ostaju pričvršćeni za nju, prije nego što potpuno otpadnu. Ovakva građa razlikovala je vrstu od ostalih tada poznatih predstavnika roda Kirkia. [2]
Rasprostranjenost i stanište
Vrsta je endem Madagaskara. Raste u sezonski suhim šumama zapadnog dijela otoka, osobito u području vapnenačkih formacija Antsingy.
Izvorni primjerci prikupljeni su u okolici Ambodiriane, između Antsalove i Tsiandra, na nadmorskim visinama od približno 100 do 150 metara. Jedan od njih potječe iz šume Antsingy, gdje je vrsta zabilježena kao veliko stablo promjera debla oko 60 cm.[3]
Noviji herbarijski nalazi potvrđuju prisutnost vrste i u šumskom području Beanka, gdje raste u suhim tropskim šumama na približno 200 metara nadmorske visine.
Sistematika i povijest
Vrstu je 1961. opisao francuski botaničar René Paul Raymond Capuron pod nazivom Pleiokirkia leandrii, u časopisu Adansonia, nova serija, svezak 1, stranica 89.[4]
Capuron je uspostavio zaseban rod Pleiokirkia zbog posebne građe ploda i plodnice. Za razliku od većine drugih predstavnika roda Kirkia, koji imaju plodnicu građenu od četiri plodna lista, ova vrsta ima osam plodnih listova raspoređenih u dva niza.
Godine 2007. britanski botaničar Brian Leslie Stannard prenio je vrstu u rod Kirkia, objavivši kombinaciju Kirkia leandrii (Capuron) Stannard u časopisu Kew Bulletin, svezak 62, stranica 151.
Specifični epitet leandrii posvećen je francuskom botaničaru Jacquesu Léandriju, istraživaču flore Madagaskara.
Sinonim
- Pleiokirkia leandrii Capuron (1961.).[1]
Literatura
- Capuron, R. (1961). Contribution à l'étude de la flore forestière de Madagascar. Adansonia, nova serija, 1: 65–92.
- Stannard, B. L. (2007). Nova kombinacija Kirkia leandrii. Kew Bulletin, 62: 151.
- Plants of the World Online. Kirkia leandrii (Capuron) Stannard. Royal Botanic Gardens, Kew.
- Muséum national d'Histoire naturelle, Paris. Herbarijski primjerci Pleiokirkia leandrii, P00048428 i P00048431.