Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kineska istočna željeznica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Glavne postaje i pravci Kineske istočne željeznice.

Kineska istočna željeznica, Kineska dalekoistočna željeznica 1 ili Sjevernomandžurska željeznica 2 su povijesni nazivi za željezničku prugu koju je izgradila Carska Rusija potkraj 19. stoljeća u Mandžuriji, zahvaljujući koncesiji vladara iz dinastije Qing. Spaja gradove Čitu i Vladivostok na Ruskom dalekom istoku. Planirana je kao produžetak ruske Transsibirske željeznice.[1]

Do 1905. godine krajnji terminal bio je pod ruskom upravom u posjedu Daljnom. Južni pravac željeznice, poznat pod imenom Južnomandžurska željeznica, izgrađen je završetkom Rusko-japanskog rata. Istočna kineska željeznica bila je u posjedu Kine između 1927. i 1929., kada je nakon Sovjetsko-kineskog sukoba vraćena SSSR-u, da bi ju Sovjetski savez šest godina kasnije prodao novoosnovanoj japanskoj državi Mandžukuo.[1] Završetkom Drugog svjetskog rata vraćena je u posjed Sovjetskog saveza, do 1953. kada je predana pod potpunu kinesku vlast.

Bilješke

1  engl. Chinese Far East Railway
2  engl. North Manchuria Railway

Izvori

  1. 1,0 1,1 Kineska istočna željeznica LZMK Proleksis enciklopedija: proleksis.lzmk.hr, 11. prosinca 2012. (pristupljeno 5. svibnja 2018.)

Vanjske poveznice