Toggle menu
309,3 tis.
57
18
528,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Mandžukuo

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir bivše zemlje svijeta

Mandžukuo je bila država pod upravom Japana i Kwantuške armije, dok je formalno car bio posljednji kineski car Pu Yi. Državu Mandžukuo su priznale pripadnice Sila osovine te neke države Srednje Amerike (Salvador i Dominikanska Republika). Nakon savezničke pobjede nad Japanom Mandžukuo je ukinut. SSSR-a, a potom su preseljeni u zatvore komunističke Kine na preobrazbu tj. da postanu uzorni komunisti.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 1908. broj stanovnika u Mandžuku je bio 15,834,000, a 1937. 35,518,849 stanovnika. Odnos stanovnika bio je 123 muškaraca prema 100 ženate oko 6 osoba u obitelji. Ukupan broj stanovnika 1941. godine bio je 50,000,000. Početkom 1934., ukupan broj stanovnika Mandžukua bio je procijenjen na 30,880,000 stanovnika. Pučanstvo je tada činilo 29,51 milijun Kineza (96%), 590.760 Japanaca (2%), 680.000 Korejaca (2%) i 98.431 (<1%) druge nacionalnosti: Mongoli, Bijeli Rusi itd. Oko 80% stanovništva bilo je ruralno.

  • Newchwang (119.000 ili 180.871 - 1940.)
  • Mukden (339.000 ili 1.135.801 - 1940.)
  • Hsinking (126.000 ili 544.202 - 1940.)
  • Harbin (405.000 ili 661.948 - 1940.)
  • Dairen (400.000 ili 555.562 - 1939.)
  • Antung (92.000 ili 315.242 - 1940.)
  • Kirin (119.000 ili 173.624 - 1940.)
  • Tsitsihar (75.000 - 1940.)

Gospodarstvo

Odmah nakon uspostave Mandžukuo doživljava brz gospodarski rast i napredak. Proizvodnja čelika premašila je čak i Japan u kasnim 1930-im. Mnogi gradovi su se modernizirali za vrijeme postojanja države. Središnja banka Mandžukua je osnovana 11. lipnja 1932. kao dioničko društvo s početnim kapitalom od 30.000.000 yuana. Mandžukuo je izdavao svoje poštanske marke od 28. srpnja 1932. do njegova raspuštanja.

Obrazovanje

Vlada Mandžukua se zalagala za osnivanje mnogih škola i tehničkih fakulteta: 12.000 osnovnih škola, 200 srednjih škola, 140 učiteljskih škola (za pripremu nastavnika) te 50 tehničkih i stručnih škola. Ukupno je sustav imao 600.000 djece i mladih učenika i 25.000 učitelja. Obrazovanje je bilo zamišljeno kao praktično osposobljavanje za rad dječaka i kućanskih poslova za djevojčice. Održavani su brojni festivali za mlade, sportski događaji i slično. Na kraju, je japanski postao službeni jezik osim kineskog jezika koji se učio u školama Mandžukua.