Toggle menu
243,8 tis.
68
18
626,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kazimierz Kordylewski

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Kazimierz Kordylewski

Kazimierz Kordylewski na terasi Astronomskog opservatorija u Krakovu (1964.)
Rođenje 11. listopada 1903.
Poznanj, Poljska
Smrt 11. ožujka 1981.
Krakov, Poljska
Državljanstvo Poljak
Polje Astronomija
Institucija Astronomski opservatorij u Krakovu
Alma mater Sveučilište u Poznanju,
Jagielonsko sveučilište
Akademski mentor Tadeusz Banachiewicz
Poznat po Oblaci Kordiljevskog

Kazimierz Kordylewski (Poznanj, 11. listopada 1903. - Krakov, 11. ožujka 1981.), poljski astronom. Godine 1956. je tvrdio da je pronašao Oblake Kordiljevskog, nakupine prašine na Mjesečevoj stazi u položaju koji odgovara Lagrangeovim točkama L4 i L5, za koje još i danas neki osporavaju postojanje.

Oblaci Kordiljevskog

Podrobniji članak o temi: Oblaci Kordiljevskog
Oblaci Kordiljevskog su nakupine prašine na Mjesečevoj stazi u položaju koji odgovara Lagrangeovim točkama L4 i L5 u sustavu Zemlja - Mjesec.

Oblaci Kordiljevskog su nakupine prašine na Mjesečevoj stazi u položaju koji odgovara Lagrangeovim točkama L4 i L5 u sustavu Zemlja - Mjesec, a otkrio ih je poljski astronom Kazimierz Kordylewski 1961. Oblaci prašine, ovisno o kutu gledanja, mijenjaju prividni promjer (kutni promjer) od 1° do 4°, a sjaj im je jednak i manji nego sjaj protusvjetlosti (zodijačka svjetlost). Viđeni su i golim okom i fotografirani su, a registrirani su i iz umjetnih satelita. Ti oblaci, zajedno s Mjesecom, s istom kutnom brzinom mijenjaju položaj među zvijezdama. Najbolje se vide kada su na suprotnoj strani neba od Sunca, ili na svega 30° elongacije. Kao i Trojanci, i oblaci Kordiljevskog ne prebivaju stalno u libracijskim točkama, već se premještaju za nekoliko stupnjeva u oba smjera. U stvarnosti, oblaci su gušći dijelovi međuplanetarnog praha, sa 100 do 10 000 puta većom koncentracijom zrnaca prašine koja su u području libracijskih točaka našla relativno stabilnu putanju oko Zemlje. [1]

Izvori

  1. Vladis Vujnović : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.