Katalonska deklaracija neovisnosti
Katalonska deklaracija neovisnosti je proglas kojim je Katalonski parlament 27. listopada 2017. natpolovičnom većinom glasova proglasio Katalonsku Republiku i raskid svih državno-pravnih veza sa Španjolskom. Uslijedila je kao rezultat referenduma o neovisnosti održanog početkom istog mjeseca na kojem je od 2,26 milijuna birača 90% glasalo za neovisnost.[1]
Pozadina
- Podrobniji članak o temi: Referendum o neovisnosti Katalonije
Još u studenom 2014. održan je Referendum o neovisnosti Katalonije, kojeg je Katalonski parlament odobrio još 27. rujna 2012., a zbog pritisaka i administrativnih prepreka službeno ga je javnosti obznanio tadašnji katalonski predsjednik Artur Mas 12. prosinca 2013. u Barceloni.[2] Iako je još istoga dana španjolski ministar pravosuđa Alberto Ruiz opovrgnuo održavanje referenduma te španjolska središnja vlada više puta rekla da će se svim pravnim sredstvima boriti protiv održavanja referenduma o eventualnoj neovisnosti Katalonije, referendum je održan 9. studenog 2014. te je na njemu više od 80% birača glasovalo za neovisnost.[3]
Tri godine kasnije, 1. listopada 2017. održan je referendum o neovisnosti Katalonije, obilježen policijskim nasiljem španjolskih policajaca koji su upotrebom sile uz dozvolu španjolske vlade pokušale spriječiti održavanje referenduma trganjem glasačkih kutija, gušenjem prosvjeda, onemogućavanjem glasovanja zavtaranjem dijela biračkih mjesta i ozljeđivanjem više od 800 ljudi.[4] Odmah nakon zatvaranja biračkim mjesta španjolski predsjednik Mariano Rajoy izjavio je kako "nismo imali referendum o neovisnosti Katalonije" i proglasio referendum "nelegalnim" i "neustavnim".[5] Nasilje su osudili belgijski premijer Charles Michel i slovenski premijer Miro Cerar, dok ostale članice Europske Unije nisu uputile dopis ili dali usmeni iskaz kao reakciju na nasilje.[6]
Reakcije
Nekoliko sati prije samog glasanja o Deklaraciji, španjolski predsjednik Rajoy razriješio je Puigdemonta s mjesta predsjednika Katalonije i njegovu vladu[7] te za vršitelja dužnosti predsjednika postavio Sorayu Sáenz de Santamaríu, glasnu protivnicu katalonske neovisnosti, do raspisivanja mjesnih izbora krajem prosinca.[8]
Već istoga dana, na ulicama Barcelone okupilo se više od 50 000 ljudi, većinom studenata, koji su slavili proglašenje neovisnosti. Sljedećih dana, samoproglašene države Južna Osetija i Abhazija te otprije i Baskija priznale katalonsku neovisnost, dok su EU predvođena Njemačkom i SAD među prvima odbacili svagu mogućnosti provođenja ove odluke.[9] Istovremeno su u narednim danima, četiri protu-katalonske stranke Katalonsko civilno društvo, Narodna stranka, PSOE i Građani održali prosvjede protiv katalonske neovisnosti, na kojima se, prema procjenama policije, u Barceloni i Madridu okupilo oko 300 000 ljudi.[10]
Epilog
Središnja Španjolska poslala je 28. listopada policiju i vojsku u Kataloniji radi preuzimanja vlasti, kao i državne činovnike na mjestima gdje su lokalni odbili raditi za Španjolsku. Financijska sredstva Kataloniji su blokirana, velike tvrtke premjestile su poslovanja iz Barcelone, a katalonski premijer Carles Puidgemont bio je prisiljen otići u izbjeglištvo u Belgiju, jer mu je prijetilo uhićenje i 30-godišnja zatvorska kazna.[11][12]
Do 30. listopada španjolske vlasti vratile su nadzor na katalonskim teritorijem naišavši na mali otpor.[11][12]
Izvori
- ↑ Večernji list HINA. 90 posto birača glasovalo za nezavisnost Katalonije, vecernji.hr, 2. listopada 2017. (pristupljeno 3. studenog 2017.)
- ↑ HRT Katalonija najavila referendum o neovisnosti, ministar ga odbacuje, vijesti.hrt.hr, 12. prosinca 2013. (pristupljeno 3. studenog 2017.)
- ↑ Nacional Boris Bilas. Nakon izbjeglica Katalonija postaje novi veliki problem EU, nacional.hr (pristupljeno 3. studenog 2017.)
- ↑ Dnevnik.hr B.F.M. Svijet Tenzije i dalje na vrhuncu. Što slijedi nakon referenduma u Kataloniji? Odgovori na osam ključnih pitanja o krizi u Španjolskoj, 3. listopada 2017. (pristupljeno 3. studenog 2017.)
- ↑ Dnevnik.hr D.I. Katalonski vođa uzvraća: Zaslužili smo neovisnost! Španjolski premijer: "Referendum se nije održao, Katalonci su prevareni", 1. listopada 2017. (pristupljeno 3. studenog 2017.)
- ↑ Dnevnik.hr D.I. Snimke žestokog policijskog nasilja obilaze svijet, više od 700 ozlijeđenih, 1. listopada 2017. (pristupljeno 3. studenog 2017.)
- ↑ BBC (engl.) Spanish PM dissolves Catalan parliament, bbc.com, 27. listopada 2017. (pristupljeno 3. studenog 2017.)
- ↑ Večernji list Silvije Tomašević. Najmoćnija Španjolka. Dolazi "kraljica Soraya", vecernji.hr, 30. listopada 2017. (pristupljeno 3. studenog 2017.)
- ↑ Večernji list Bernard Karakaš. Kataloniju će priznati Južna Osetija i Abhazija, vecernji.hr, 28. listopada 2017. (pristupljeno 3. studenog 2017.)
- ↑ Večernji list Stotine tisuća protiv katalonske neovisnosti: 'Živjela Španjolska!', vecernji.hr, 29. listopada 2017. (pristupljeno 3. studenog 2017.)
- ↑ 11,0 11,1 Tadeo, Maria; Strauss, Marine; Duarte, Esteban (30. listopada 2017.). "Catalonia Bows to Spanish Authority as Rajoy's Strategy Prevails" (engl.). Bloomberg. https://www.bloomberg.com/news/articles/2017-10-30/no-sign-of-catalan-leader-as-spanish-officials-take-back-control Pristupljeno 30. listopada 2017.
- ↑ 12,0 12,1 "Work resumes normally in Catalonia as Spain enforces direct rule" (engl.). Reuters. Barcelona, Madrid. 30. listopada 2017.. http://www.reuters.com/article/us-spain-politics-catalonia/work-resumes-normally-in-catalonia-as-spain-enforces-direct-rule-idUSKBN1CZ0IP?il=0 Pristupljeno 30. listopada 2017.
Vanjske poveznice
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Katalonska deklaracija neovisnosti |