Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kanarski bor

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Kanarski bor
Status zaštite

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)[1]

Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Pinophyta
Razred: Pinopsida
Red: Pinales
Porodica: Pinaceae
Rod: Pinus
Podrod: Pinus subg. Pinus
Sekcija: P. sect. Pinus
Podsekcija: P. subsect. Pinaster
Vrsta: P. canariensis
Dvojno ime
Pinus canariensis
C.Sm.
Raspon

Kanarski bor (Pinus canariensis), vrsta je golosjemenjača iz porodice četinjača Pinaceae. To je veliko zimzeleno drvo izvorno i endemsko za vanjske Kanarske otoke (Gran Canaria, Tenerife, El Hierro i La Palma) u Atlantskom oceanu. Suptropski je bor i ne podnosi niske temperature ili jak mraz, a preživljava temperature do oko -6 do -10 °C. Unutar svog prirodnog područja raste pod izuzetno promjenjivim režimima padalina, s manje od 300 mm do nekoliko tisuća, uglavnom zbog razlika u hvatanju magle od lišća. U toplim uvjetima ovo je jedan od najotpornijih borova koji živi i s manje od 200 mm padalina godišnje. Biljni je simbol otoka La Palma.[2]

Rasprostranjenost

P. canariensis u prirodnom staništu na Kanarskim otocima

Izvorni raspon je donekle smanjen zbog pretjerane sječen, tako da velike šume postoje još samo na otocima Tenerife, La Palma i Gran Canaria. Vrlo velika stabla i dalje su rijetka zbog pretjerane sječenja.[1] To je najviše drvo na Kanarskim otocima.

Opis

Pinus canariensis je veliko zimzeleno stablo, koje naraste od 30 do 40 m, s promjerom debla od 100 do 120 cm promjer trupa. Rijetko može narasti u visinu do 60 m, a promjer debla može biti do 265 cm.[3] Zeleni do žuto-zeleni listovi su igličasti, u svežnjevima dužine 20-30 cm, s fino nazubljenim rubovima, često obješeni. Karakteristika vrste je pojava glaukoznih (plavkastozelenih) epikormičnih izbojaka koji rastu iz donjeg debla, ali u svom prirodnom području to se događa samo kao posljedica požara ili drugih oštećenja. Ovaj je bor jedna od najotpornijih četinjača na svijetu. Češeri su dugi 10–18 cm, široki 5 cm, sjajne kesten-smeđe boje, a često ostaje zatvoren nekoliko godina (serotinski češeri). Najbliži srodnici su mu Pinus roxburghii s Himalaje, mediteranski borovi Pinus pinea, Pinus halepensis, Pinus pinaster i Pinus brutia s istočnog Sredozemlja.

Fosilni zapis

Fosili Pinus canariensis opisani su iz fosilne flore okruga Kızılcahamam u Turskoj, iz ranog pliocenskog doba.[4]

Uzgoj i namjene

Izuzetno duge iglice stabla značajno doprinose opskrbi otoka vodom, zauzimajući velike količine kondenzacije iz vlažnog zraka koji dolazi s Atlantika s prevladavajućim sjeveroistočnim vjetrom (lokalno nazvan "alisios"). Kondenzacija tada pada na tlo i tlo ga brzo apsorbira, na kraju prodirući do podzemnih vodonosnika.

Aromatično drvo, posebno srce, spada među najfinije borovo drvo - tvrdo, čvrsto i izdržljivo. U kopnenoj Španjolskoj, Južnoj Africi, Siciliji i Australiji postala je naturalizirana vrsta.

Pinus canariensis je popularno ukrasno drvo u toplijim podnebljima, poput privatnih vrtova, javnih krajolika i uličnih stabala u Kaliforniji.

Galerija

Izvori

  1. 1,0 1,1 Script error: No such module "cite iucn".
  2. "Ley 7/1991, de 30 de abril, de símbolos de la naturaleza para las Islas Canarias". Inačica izvorne stranice arhivirana 8. kolovoz 2011.. http://www.gobcan.es/boc/1991/061/001.html Pristupljeno 25. rujan 2016. 
  3. Pines of Silvicultural Importance: Compiled from the Forestry Compendium, CAB International.
  4. Kasaplıgil, B.-(1975): Pliocene Flora of Güvem village near Ankara, Turkey, Abstracts of the Papers Presented at the XII International Botanical Congress, Akademika Nauk SSSR, 1: 115, Leningrad

Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Pinus canariensis
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Pinus canariensis
Wikivrste imaju podatke o: Pinus canariensis