Kako je Potjeh tražio istinu, jedna od pripovijetki iz zbirke "Priče iz davnine" (1916.) Ivane Brlić-Mažuranić.[1] Bavi se temama sazrijevanja, obiteljske odanosti, sloge, i potrage za smislom. Kao i ostale priče iz zbirke, ima obilježja bajke i elemente nadnaravnoga i mitskoga. Likovi su iz pretkršćanske, slavenske mitologije.[1]
U središtu radnje je pravedni starac Vjest koji živi s trojicom unuka, poodraslih momaka po imenu Ljutiša, Marun i Potjeh. Jednog proljetnog dana djed pošalje mladiće u šumu, na mjesto gdje su godinu ranije vadili med, da provjere jesu li pčele izašle iz zimskog sna. Ukazuje im se Svarožić koji savjetuje momcima da ostanu uz djeda i da ga služe. Radnju zapliće Bjesomar, vladar šumskih bjesova, koji je mrzio Vjesta jer je ovaj "na krčevini zaveo sveti oganj, da se nikad ne ugasi". Čuvši Svarožićeve riječi i ne želeći da ga momci poslušaju, Bjesomar im šalje bjesove da ih opsjedaju, ne bi li ih pobunio protiv djeda.[2]
Pripovijetka je već ranih 1920-ih dostupna u New Yorku i Londonu ("How Quest Sought the Truth"), gdje su "Priče iz davnine" objavljene u prijevodu F. S. Copelanda.