Script error: No such module "Dodaj infookvir". Juraj Vojsalić, vojvoda u Bosni (1399. – ?, nakon 1437.), pripadnik velikaškog roda Hrvatinići.[1]
Bio je sin Vojislava Vukčića, mlađeg brata Hrvoja Vukčića Hrvatinića[2]. Nasljedio je ostatak Hrvojevih posjeda.
Spominje se 15. svibnja 1417. kada je dubrovačko Vijeće umoljenih raspravljalo o darivanju njegovih zabavljača. Dvije godine poslije spominje se kao svjedok od Donjih kraja u povelji kralja Stjepana Ostojića, kojom je 5. svibnja u gradu Zvečaju na Vrbasu potvrdio Dubrovčanima povlastice svojih prethodnika. Juraj tada nosi naslov kneza, ali bez oznake područja. Na početku svibnja te godine boravili su njegovi poslanici u Dubrovniku.
Nakon promjene na vlasti u Bosni polovinom 1420. godine, Juraj je napustio svrgnutoga Stjepana Ostojića i pristupio novoizabranom Tvrtku II Kotromaniću. U njegovoj je pratnji bio kada je Tvrtko 16. kolovoza 1420. u Visokom potvrdio Dubrovčanima darovanje župe Konavli i utvrde Sokol, a i kada je u Milodražu 18. istog mjeseca 1421. potvrdio Dubrovčanima povlastice svojih prethodnika, oca Tvrtka I i Ostoje. Juraj se navodi među svjedocima, i tada je prvi put pouzdano zabilježen kao vojvoda, kojim je zacijelo postao između ta dva datuma.
U sukobima s ostalim hrvatskim plemstvom u Bosni 1430.-35. Juraj je podupirao Tvrtka II, a za kraljeva boravka u Ugarskoj 1434.-35. uspješno je ratovao protiv vojvode Sandalja Hranića Kosače, ispod čije je vlasti oslobodio braću Jurjeviće, članove velikaške obitelji Radivojevića, te Vuka Vukićievića i poveljom napisanom u Podkreševu vratio im njihove gradove i zemlje koje im je Sandalj bio oduzeo. Potkraj svibnja 1434. Mlečani su ga primili za svoga plemića podijelivši mu mletačko građanstvo. U povelji, koja potvrđuje taj čin, Mlečani Jurja nazivaju Posilovićem.
Po kraljevu povratku u Bosnu Juraj je nastavio 1435. podupirati Tvrtka II protiv Sandaljeva nasljednika, vojvode Stjepana Vukčića Kosače. S tim u vezi Juraj se za pomoć obraćao Dubrovčanima, koji su mu pomogli u oružju, ljudima i brodovima. God. 1437. Juraj je od pape Eugena IV. dobio dopuštenje da može sagraditi franjevački samostan i crkvu u čast Blažene Djevice Marije (u gradu Grebenu, bila je dovršena 1447.). Drži se da je podigao i crkvu sv. Jurja u Jezeru.
Juraj Vojsalić imao je sinove, starijeg vojvodu Petra, koji je preuzeo njegov položaj i naslijedio posjede, i mlađeg Jurja[2], koji se spominje samo 1434. godine.
Izvori
- ↑ "Hrvatski biografski leksikon". hbl.lzmk.hr. https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=89#JurajVojsalic Pristupljeno 25. veljača 2021.
- ↑ 2,0 2,1 Hrvatska enciklopedija, Hrvatinići