Juraj Slovinac (Rayn u Akvileji ili Brežice, Slovenija, 1355./1360. - 1416.), latinskog imena Georgius de Sclavonia, francuskog imena Georges d'Esclavonie ili de Sorbonne,[1] hrvatski glagoljaš, latinist, duhovni pisac i profesor na Sorboni[2]
Točna godina rođenja nije izvjesna, kao ni mjesto rođenja, pa se nagađa da je rođen u Raynu u Akvileji ili Brežicama u Sloveniji[1] 1355. ili 1360. godine.[2] Napisao je 1400. glagoljašku početnicu, kojom je francuskim kolegama htio pokazati da osim hebrejskog i grčkog pisma postoji izvorno hrvatsko pismo, koji naziva hrvatski alfabet. Početnicu je nazvao hrvatski abecedarij. Napisao je na glagoljici i osnovne kršćanske molitve. U tom pismu napisao je za se da slavi misu i na hrvatskom i na latinskom jeziku i da je prvi hrvatski biskup koji to čini jer poznaje oba jezika.[2] (Primus episcopus Chrawacie qui scit utrumque ydioma, tam latinum quam chrawaticum, et celebrat missam in altero istorum ydiomatum quocumque sibi placet.)[1]
Doktorirao je teologiju na pariškom sveučilištu Sorboni 1401. godine i uvršten je u popis predavača tog sveučilišta. Od 1404. službovao u francuskom gradu Toursu. Bio je kanonik i ispovjednik u ženskom samostanu Beaumont.[2]
Objavio je još jednu knjigu, Le chasteau de virginité (Tvrđava djevičanstva, Dvorac djevičanstva). Knjiga je ušla u povijest francuske i europske književnosti. Postoje brojni primjerci te knjige iz 15. stoljeća, tri francuska izdanja i još jedno izdanje na latinskom od dva stoljeća poslije.[2] Djelo jest poslanica njegovoj duhovnoj štićenici Izabeli od Villeblanchea koja se tek zaredila. Napisano je u osam poglavlja na latinskom, a predstavlja pouku o tome kako će provoditi duhovni život posvećene djevice, o dostojanstvu redovničkog staleža, krepostima poniznosti i poslušnosti, o preziru svijeta, odricanju od tjelesnih užitaka te o posvemašnjem pripadanju Kristu. Na hrvatski ga je preveo Franjo Šanjek.[3] U pismu Izabeli od Villeblanchea, svom kumčetu, izrijekom spominje Istru na koju je bio vrlo ponosan i koju ističe kao na dio svoje hrvatske domovine(Istria eadem patria Chrawati).[1][4]
U oporuci je zaželio da se misa zadušnica za njega održava nakon blagdana sv. Jeronima, odnosno 1. listopada. Spomen na Slovinca u Hrvatskoj danas je potaknulo Društvo prijatelja glagoljice iz Zagreba, a mise se održavaju od 2010. godine.[2]
Slovinčeva baština u kojoj je dokumentirao hrvatstvo Istre poslužila je hrvatskim svećenicima, prije svega Boži Milanoviću da na međunarodnoj konferenciji u Parizu 1946. godine izbore povratak Istre matici Hrvatskoj. Na ovoj se konferenciji rješavala sudbina Istre, a kao dokaz priloženi su pariški zapisi Jurja Slovinca iz oko 1400. te Slovinčev zapis "Istria eadem patria chrawati" (Istra je domovina Hrvata).[1][5]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Croatian History Darko Žubrinić: Juraj Slovinac - Georges d'Esclavonie, George de Sorbonne - glagoljaš i profesor na pariškoj Sorboni od 1394. do 1403., 2002. (pristupljeno 15. prosinca 2015.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 K.Mioč, Zagreb. Zadušnica za glasovitoga Slovinca, Glas Koncila broj 43, 25. listopada 2015., str. 37
- ↑ Kršćanska sadašnjost Juraj Slovinac: Dvorac djevičanstva (1411.), ISBN 978-953-11-0238-4, Kršćanska sadašnjost, Biblioteka: Croatica christiana fontes, 2006. (pristupljeno 15. prosinca 2015.)
- ↑ Croatian History Darko Žubrinić: Istria eadem patria Chrawati (pristupljeno 15. prosinca 2015.)
- ↑ Croatian History Darko Žubrinić: Uloga hrvatske glagoljice za političku sudbinu Istre nakon II. svjetskog rata, 2013. (pristupljeno 15. prosinca 2015.)
Vanjske poveznice
- Croatica Christiana Periodica, Vol.34 No.65 Lipanj 2010. Zrinka Novak: Juraj Slovinac - teolog i profesor pariške Sorbone
- Croatian History Darko Žubrinić: Tablica hrvatske glagoljice Jurja Slovinca