Julijska krajina

Julijska krajina
Najveći grad:	Trst
Države:	Italija, Slovenija, Hrvatska
Površina:	oko 9850 km²
Stanovništvo:	oko 1 060 500
Jezici:	talijanski (uključujući lokalne govore), slovenski, hrvatski, istriotski, istrorumunjski, furlanski

Julijska krajina (talijanski: Venezia Giulia; njemački: Julisch Venetien; furlanski: Vignesie Julie; latinski: Carsia Julia) je zemljopisna, politička i kulturna regija koja se nalazi na području Italije, Slovenije i Hrvatske. Ovaj naziv (Venetia Iulia) izmislio je 1863., talijanski jezikoslovac Graziadio Ascoli, temeljeći ga na desetoj regiji rimske Italije (Venetia et Histria).

Zemljopis

Ovo područje graniči na sjeveru s Julijskim Alpama, te s Tršćanskim i Kvarnerskim zaljevom na jugu. Regija pokriva utjecajni sliv Soče, Istru i kršno područje u zaleđu Trsta.

Danas je ovo područje politički podijeljeno između tri države, a pokriva Tršćansku i Goričku pokrajinu u Italiji, primorski dio Slovenije, cijelu Istarsku županiju u Hrvatskoj, kao i dijelove Primorsko-goranske županije.

Povijest

Teritorij koji se danas smatra područjem Julijske krajine, najvećim je dijelom bio dio Austrijskog primorja u austrijskom dijelu Austro-Ugarske monarhije. Ova etnički izmiješana regija postaje u 29. st. meta iredentističkih težnji matičnih zemalja, Italije, Slovenije i Italije što dovodi do pogubnih posljedica za 'nepripadajuće' etničke zajednice.

Graziadio Ascoli smatrao je područje desete regije Italije nekadašnjeg Rimskog Carstva podijeljeno na tri dijela:

1. Venetia Iulia
2. Venetia Tridentina
3. Venetia Propria ili Venetia Euganea

Naziv Venetia Iulia dan je po Julijskim Alpama, koje su danas podijeljene između Italije (pokrajina Udine) i Slovenije.

Godine 1866., dio ovog teritorija (Venetia Euganea i dio Venetije Iulije) pripojen je Italiji. Od tada se izraz "Venetia Iulia" (Venezia Giulia na talijanskom) koristio za dio Julijske krajine koji je ostao pod Habsburškom vlasti.

Nakon Prvog svjetskog rata

Do Prvog svjetskog rata Julijska je krajina spadala pod Austro-Ugarsku. Sporazumom u Saint-Germainu iz 1919. godine, ovo područje je pripojeno Kraljevini Italiji 1920. godine. Upravno je područje Julijske krajine podijeljeno na Goričku, Tršćansku i Pulsku pokrajinu. Godine 1924. osnovana je i Riječka pokrajina.

U ovo vrijeme oko polovice stanovništva činili su Slaveni, dok su drugu polovicu činili Talijani. Talijansko stanovništvo većinom je bilo naseljeno u velikim gradovima i obalnim mjestima, dok su unutrašnjost većinom naseljavali Slovenci (na sjeveru) i Hrvati (na jugu).

Žestoka politika talijanizacije Mussolinijevog fašističkog režima u 1920-ima i 1930-ima, te sustavno proganjanje netalijanskog stanovništva dovelo do iseljavanja oko 30 tisuća Hrvata i Slovenaca u Jugoslaviju, a Nijemaca, Čeha, Mađara i Slovaka u svoje novostvorene države.

Nakon Drugog svjetskog rata je mirovnim sporazumom u Parizu 1947. godine, najveći dio Julijske krajine pripao Jugoslaviji. Ovo je izazvalo egzodus 250-300 tisuća stanovnika Julije. Iste godine osnovan je i Slobodni teritorij Trsta na ovom području koji se sastojao od obalnog pojasa koji se danas nalazi u Italiji (zona A) i jednog dijela Istarskog poluotoka (zona B). Slobodni teritorij Trsta prestajao je postojati 1954. godine, Sporazumom o suglasnosti potpisanim u Londonu, Zona A je data Italiji, a zona B Jugoslaviji. Konačna granica dogovorena je Osimskim sporazumima 1975. godine.

Danas je sjeverozapadni dio Julije dio talijanske regije Furlanija-Julija, dok je ostali dio između sebe podijelila Slovenija i Hrvatska koje se još spore oko granice.

Literatura

• Kurt F. Strasser, Harald Waitzbauer: Über die Grenzen nach Triest. Wanderungen zwischen Karnischen Alpen und Adriatischem Meer. Beč-Köln-Weimar 1999.