Dr. Josip Torbar (Krašić, 1. travnja 1824. - Zagreb, 26. srpnja 1900.), hrvatski prirodoslovac, pedagog i političar.
Rođen u seljačkoj obitelji, završio je gimnaziju u Karlovcu, a od 1843. uči filozofiju i teologiju na zagrebačkom sjemeništu. Zaređen za svećenika 1849. god. Studirao je na bečkom sveučilištu, gdje je 1852. položio profesorski ispit. Bio je profesor u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji od 1850. do 1853. godine,[1] a kad je 20. studenoga 1854. otvorena realna gimnazija u Zagrebu, postao je na njoj profesor fizike i prirodopisa. Od 16. veljače 1858. bio je ravnatelj realne gimnazije. Ban Levin Rauch smijenio ga je s te dužnosti 1867. god, kao i neke druge istaknute profesore, zbog političkih razloga. Ban Ivan Mažuranić vratio ga je na istu dužnost u studenome 1873. U tri navrata je bio izabran za zastupnika hrvatskog sabora (1861., 1865. i 1875.), u kojemu se kao rodoljub zalagao za cjelokupnost i samostalnost Hrvatske. Torbar je u svoje vrijeme bio među prvim i rijetkim popularizatorima prirodnih znanosti. Bavio se raznim disciplinama: biologijom, geologijom, meteorologijom i poviješću znanosti. Hrvatski sabor ga je 9. svibnja 1866. uvrstio među prvih 12 članova Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti JAZU. Bio je predsjednik Matematičko-prirodoslovnog razreda i predsjednik JAZU od 1890. do smrti. S Jagićem i Račkim, pokretač je "Književnika", te urednik "Katoličkog lista" i "Gospodarskog lista". Bio je osnivač i predsjednik Hrvatskog planinskog društva.
Izvori
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 899., ISBN 978-953-95772-0-7