Josip Palada (pjesnik)
Za druga značenja, pogledajte Josip Palada (tenisač).Josip Palada (Dograde kraj Trogira, 17. prosinca 1935. — Prudnice, Brdovec, 12. veljače 2022.), hrvatski je književnik. Pisao je pjesme. Živio je u Prudnicama u Brdovcu. Umjetnički opus mu osim pjesama čine mnoge pripovjedke, romani, reportaže, podlistci, eseji, radio-drame, kratke priče te djela za djecu.[1]
Životopis
Josip Palada rodio se u Dogradama kraj Trogira, 1935. godine. Osnovnu školu polazio je i svršio u Dogradama i Marini te Vučevcima kod Đakova gdje je njegova obitelj doselila nakon Drugoga svjetskog rata.[2] Srednje tehničku školu polazio je i svršio u Osijeku, 1955. godine,[3] nakon čega je upućen u Školu rezervnih oficira veze u Požarevac, gdje je diplomirao 1956. godine.[2] Poslije toga preselio se je u Zagreb gdje živi i radi (u PTT-u kao rukovoditelj gradilišta telekomunikacijskih sustava) do umirovljenja, 1992. godine. Školovao se i na Višoj pedagoškoj akademiji i Filozofskom fakultetu.
Početkom Domovinskoga rata kao dragovoljac bio je osnivačem i ratnim zapovjednikom (u činu kapetana) Satnije hrvatskih umjetnika.[2][4] Često je odlazio na braniteljske karavane Da se ne zaboravi-2500 kilometara diljem Hrvatske, što je prenio i u knjigu.[1]
1964. je godine bio jednim od utemeljitelja Jutra poezije zajedno s Gustavom Krklecom, Vjekoslavom Mayerom, Vesnom Parun i inima.[5] Suradnik raznih književnih časopisa i novina. Radijske drame doživjele su mu izvođenje na radijskim postajama.[1]
U nekoliko je navrata bio članom prosudbenog odbora za dodjelu nagrade Zvonimir Golob.[6][7][8]
Sudionikom je Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što - baštinski dani 2009. godine.[9]
Djela
(izbor)[10]
- Lutke, 1974., zbirka pripovijesti za djecu
- Iz poštanske torbe, 1975., roman za mladež
- Divlje jagode, 1977., zbirka igrokaza
- I tad umre dan, 1979.
- Mucava ulica, 1980.
- Miris majke, 1985., roman
- Kultura s radničke ceste, 1988., zbirka eseja, publicističkih zapisa i priča
- Urla tišina, 1989., pjesnička zbirka
- Među nama, 1996., eseji o slikarima
- Stiglo me, 1998., pjesnička zbirka
- Mogila, 2001., pjesnička zbirka
- Sveto ime Vukovar - fotografije, 2002.
- Viđenja, 2003., pjesnička zbirka
- Stanari sna, 2003.
- Hrvatski domovinski rat - 250 kilometara diljem Hrvatske, 2004.
- Priče iz hrvatske nigdine, 2005.
- Još ću ja dugo hrabar živjeti (drugo izmijenjeno izdanje): Josip Palada i Fabijan Lovrić, 2006.
- Ako ne otputuješ, 2007., pjesnička zbirka
- Veliki prijatelji, 2009., zbirka igrokaza
- Po Hrvatskoj - priče
Nagrade i priznanja
- Priznanje za najbolju kratku priču na temu Vukovar, ljubavi moja[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Mladen Pavković: Otišao je i Josip Palada, književnik i hrvatski branitelj. Kamenjar.com. 12. veljače 2022. Pristupljeno 12. veljače 2022.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Hrvatska znanstvena bibliografija: Pregled bibliografske jedinice broj: 345328, preuzeto 26. rujna 2013.
- ↑ Hrvatska enciklopedija: Palada, Josip, preuzeto 26. rujna 2013.
- ↑ Hrvatsko slovo, Iz dana u dan - četvrtak, 20. listopada - Hrvatski umjetnici u ratu, str. 2, 28. listopada 2001. (HINA/HS)
- ↑ Culturenet.hr
- ↑ UBIUDR Podravka Nagrada Dušku Gruboroviću 2006.
- ↑ UBIUDR Podravka Nagrada Stanki Gjurić 2007.
- ↑ UBIUDR Podravka Nagrada Zvonimir Golob 2008.
- ↑ Selca.hr Croatia rediviva, 7. kolovoza 2009. (sudionici koji su potvrdili svoj dolazak)
- ↑ Google knjige