Fra Josip Olujić (Jozo Olujić) (Opanci kod Lovreća, 20. siječnja 1888. — sinjska okolica, 27. listopada 1944.)[1], hrvatski franjevac, atomski fizičar, seizmograf, arheolog i paleontolog.[2] Jedan od najumnijih hrvatskih prirodoslovaca 20. st., koji je »holizam prirodoslovlja uključio u širok spektar ljubavi prema prirodi, kao što priliči svakom vjernom sljedbeniku sv. Franje Asiškoga«.[1]
Životopis
Rodio se je u Opancima 1888. godine. Krsnog imena Marijan, tradicijskog u tom kraju. U Sinju je išao u srednju školu, od 1899. do 1905. godine. Po završetku srednje stupio je u franjevački red. Filozofiju je studirao u Šibeniku, završivši je 1908., a teologiju u Makarskoj, završivši je 1911. godine. Iste 1911. zaređen je za svećenika. Bio je potom odgajateljem franjevačkom sjemeništu u Sinju i suplent na tamošnjoj franjevačkoj gimnaziji. Godine 1913. pošao je u Fribourg (Švicarska) na studij fizike, matematike i kemije.[1]
Studirao je eksperimentalnu fiziku, teorijsku fiziku i matematiku u Friborgu u Švicarskoj. Licencijat tj. magisterij prirodne filozofije položio je 1916. godine a obranio je 1918. doktorsku disertaciju[2] Doprinosi mjerenju radijeva zračenja u atmosferi[1] (nje. izvornik: Beiträge zur Messung Radium-emanation in der Atmosphäre ). Doktorirao je na toj temi na pobudu prof. Alberta Gockela koji je 1910. godine, prvi na svijetu mjerio pražnjenje elektroskopa zbog zračenja i to pri uspinjanju balona do 4500 metara.[3] Dizertacija mu je kao rad objavljena u Jahrbuch der Radioaktivität und Elektronik 1918. godine.[1] Vrativši se u Hrvatsku obratio se tadašnjemu JAZU-u radi nabave elektrometra, koji je nabavio 1922. Namjeravao je nabaviti više uređaja radi organiziranja promatračkih postaja koje bi mjerile ionizirajuće zračenje u Hrvatskoj. Iste 1922. objavio je rad Prilog proučavanju o prolaženju i razdjeljivanju elektriciteta kroz provodnice u Nastavnom vjesniku. Sve ga to čini prvim kvalificiranim idejnim pretečom znanosti o zračenju na tlu Hrvatske zasnovane na mjerenjima.[1]
Dobio je preko dekana i profesora Bogoslovskog fakulteta u Zagrebu fra Julijana Jelenića poziv predstojnika Zavoda za fiziku na Filozofskom fakultetu Stanka Hondla biti asistentom na Sveučilištu u Zagrebu 1926., jer je bio među rijetkima koji su tada znali tako mnogo o atomistici. Prema stegovnim zahtjevima provincijala, nije se odazvao ni tom pozivu, niti pozivu Vrhovnoga starješinstva franjevačkog reda (Generalata) za predavati na Papinskome sveučilištu Antonianumu u Rimu. Stoga je predavao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju[2][1] kao profesor fizike, kemije i matematike u gimnaziji, kojom je ravnao od 1928. do 1931. godine.[1]
Istraživač i sakupljač paleontološkog materijala.[4] Proučavao je paleontološke nalaze po Zagori.[1] Pridonio je unaprjeđenju poznavanja okaminskih pužića. Nekoliko je njih otkrio te su po znanstvenim pravilima nazvani njegovim prezimenom.[2] Proučavao je i fosilne ostatke slatkovodnih puževa Prososthenia, iskopanih u okolici Sinja.[1] Također je značajan za znanost jer je u dubljemu tlu sinjske okolice pronašao kostur mamuta.[2] Prema fosilnim ostatcima slona pronađenih na ondje predočio je promjene klimatskih prilika za vrijeme staroga kvartara u radu Prilozi poznavanju kvarternog doba sinjske okolice. U rukopisu mu je ostao rad na njemačkom O nizovima nekih melanopsida i prososthenija iz Melanopsis lanzae – slojeva sinjske neogenske formacije sarmatskog razdoblja.[1] Hrvatski prirodoslovni muzej u Zagrebu predstavio je stručnoj javnosti Olujićev stručni i znanstveni rad otiskavši njegov neobjavljeni rukopis pisan njemačkim jezikom. Pod naslovom O razvojnim nizovima nekoliko melanopsida i prozostenida iz sarmatskih naslaga okolice Sinja (Dalmacija, Hrvatska) objavljeni su hrvatski prijevod i njemački izvornik u jednom izdanju, koje su 1999. godine objavili Hrvatski prirodoslovni muzej (Zagreb) i Provincijalat franjevačke provincije Svetog Otkupitelja (Sinj); ISBN 9536645041.[4]
Bavio se također seizmografijom. Seizmološkomu zavodu u Beogradu slao je redovna izvješća o potresima u sinjskoj okolici.[1]
Prvi je u Hrvatskoj istraživao utjecaj t.zv. Faradayevih struja na živčano-mišićni sustav.[1]
Sav taj ugled koji je imao, nije mu pomoglo pred jugokomunističkim obračunima s Katoličkom Crkvom.[2] U noći između 27. i 28. listopada 1944. izveden je iz zatvora u Sinju i ubijen i pokopan na Stuparićevoj njivi ispod Trnovače. Tada su iz zatvora izvedeni o. Vlade Pavlov, o. Ante Cvitanović i o. Ante Romac, no ne zna se pouzdano jesu li ih jugokomunisti ubili na istome mjestu ili kod jame koja se zove "Rosini doci" gdje je likvidirano oko 400 ljudi." S obzirom na uloge u suđenjima pokretnog Vojnog suda 8. dalmatinskog korpusa na tom području, za pretpostaviti je da je i kod ovog smaknuća fratara svoju riječ odluke imao Peko Bogdan.[5] Prema drugima, autobusom je skupina putnika poslana iz Sinja. Putnicu su strijeljani negdje na putu do Dicma, a vjerojatno su okončali na splitskome groblju Lovrincu.[2] Tijelo mu je pronađeno tek 2013. godine. Bilo je u pećini Križnjači kod sela Gljeva, a pronašli su ga članovi Speleološkoga društva »Špiljar« iz Splita.[1]
Slučaj ubojstva fra Josipa pokatelj je velika i temeljita opsega jugokomunističkog ciljana razaranja Katoličke Crkve i njene inteligencije, ne samo humanističke, nego i medicinske, tehničke i prirodoslovne inteligencije.[1]
Olujićeva ostavština čuva se u Franjevačkom samostanu u Sinju.[4]
Izvori
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 Vladimir Lončarević: JEDAN OD NAJUMNIJIH HRVATSKIH PRIRODOSLOVACA 20. STOLJEĆA: Fra Josip Olujić, fizičar, seizmograf, paleonotolog Glas Koncila. br. 14. 12. travnja 2017. Pristupljeno 26. kolovoza 2020.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Mate Šimundić: Hrvatski smrtni put (Prilog novijoj hrvatskoj poviesti) Matica hrvatska, Split, 2001. ISBN 9536159503, str. 237.
- ↑ Branko Hanžek, Zdenko Franić, Gina Branica: Istaknuti hrvatski prirodoznanstvenici na polju znanosti o zračenju do 1945. godine U.S. Department of Energy. Office of Scientific and Technical Information. str. 62. Pristupljeno 26. kolovoza 2020.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 O razvojnim nizovima nekoliko melanopsida i prozostenida iz sarmatskih naslaga okolice Sinja (Dalmacija, Hrvatska) Muzejski dokumentacijski centar. Nadnevak zadnjeg ažuriranja: 26. kolovoza 2020. Pristupljeno 26. kolovoza 2020.
- ↑ (): Predstavljanje knjige fra Stjepana Čove Svetište Gospe Sinjske. nedatirano. Pristupljeno 26. kolovoza 2020.
Daljnja literatura
- fra Stjepan Čovo: Franjevci žrtve Drugoga svjetskoga rata i poraća u Cetinskoj krajini, Franjevački samostan Sinj, Sinj, 2015. ISBN 9789539817044