| Jesidi | ||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Ukupno pripadnika | ||||||||||||||||||
| 1-1.5 milijuna[1] | ||||||||||||||||||
| Značajna područja naseljavanja | ||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||
| Jezik | ||||||||||||||||||
| Kurdski jezik (kurmandži • arabi) | ||||||||||||||||||
| Povezane etničke grupe | ||||||||||||||||||
| Kurdi |
.svg){kind=small}
Jezidi ili Jesidi[4] (kur. ئێزیدی - Êzidî; na hrv. i - azidi, izdi, jazidi, jezidi, zedi) su kurdska etnoreligijska skupina iz Iraka koju karakterizira pripadnost specifičnoj heterodoksnoj religiji odnosno sljedbi.
Korijeni
Heterodoksna religija jesida jazdanizam oblikovala se je u prvoj polovici 2. tisućljeća podno obronaka Zagrosa i na sjeveru Mezopotamije, a njeni su korijeni vrlo složeni: sufijski utjecaj i slikovita simbolika može se prepoznati u religijskom rječniku (posebno u terminologiji njihove ezoterične literature), no većina njihove mitologije i kozmogonije je neislamska t.j. pripada drevnim iranskim religijama[1] poput zoroastrizma, manihejstva, mazdakizma i mitraizma. Iako je stvarana u isto vrijeme i na istim temeljima (sufizam i staroiranska tradicija) kao i alevitska religija, jesidska se ne svrstava u niti jedan ogranak islama već kao specifična monoteistička religija odnosno sljedba.
Vjerovanja
Jesidi vjeruju u jednog Boga kao stvaratelja svijeta na koji je poslao sedam uzvišenih bića ili anđela (haft serr; „sedam zagonetki“) da ga čuvaju, a njihov vođa je Malak Taus („Paunov anđeo“)[1]. Njega su muslimani često poistovjećivali sa Sotonom zbog čega su jesidi progonjeni od svog postanka, posebice u doba Osmanskog Carstva kada su prisilno preobraćivani na hanafijsku školu sunitskog islama[5].
Običaji
Jesidski obredi inicijacije novorođenčadi uključuju[6]:
- šišanje uvojaka
- mor kirin („pečat”)
- obrezivanje
Vjerska literatura
Jesidska religijska tradicija uglavnom se prenosila usmenom predajom na kurmandžiju (sjevernokurdskom jeziku)[1], dok je autentičnost njihovih svetih tekstova „Crne knjige“ (Mašafa Reš) i „Knjige otkrivenja“ (Kiteba Jelva) tiskanih počekom 20. stoljeća krajnje upitna jer ih nisu pisali jesidi već stranci[1].
Galerija
-
-
Sastanak jesidskog vodstva s kaldejskim svećenstvom u Mezopotamiji
(francuska razglednica, kasno 19. stoljeće) -
Poveznice
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Allison, Christine (20.7.2004.)
- ↑ De Jure Population (Urban, Rural) by Age and Ethnicity, Armstat.am (2001.)
- ↑ Национальный состав населения, Perepis2002.ru (2002.)
- ↑ Vidi:
• Klaić, Bratoljub (1990.), str. 630.
• Hrvatski obiteljski leksikon (2005.) - ↑ Hastings, James (2003.), XVIII. dio
- ↑ Kreyenbroek, Philip G. (20.7.2005.)
Citirana literatura
Tiskana stručna literatura:
- (eng.) Hastings, James (2003.). Encyclopedia of Religion and Ethics XVIII. Whitefish, Montana: Kessinger Publishing, ISBN 0766136957.
- (hrv.) Klaić, Bratoljub (1990.). Rječnik stranih riječi. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, ISBN 86-401-0038-1.
Stručna literatura s vanjskim poveznicama:
- (eng.) Allison, Christine (20. srpnja 2004.). Yazidis i. general, Encyclopædia Iranica.
- (eng.) Kreyenbroek, Philip G. (20. srpnja 2005.). Yazidis ii. Initiation in Yazidism, Encyclopædia Iranica.
- (hrv.) (2005.) Jesidi, Hrvatski obiteljski leksikon. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
Organizacije i udruge:
- (arm.) (2001.) De Jure Population (Urban, Rural) by Age and Ethnicity, Armenian Statistical Service of Republic of Armenia.
- (rus.) (2002.) Национальный состав населения, Федеральная служба государственной статистики.
Wikimedijski zajednički poslužitelj:
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Jesidi |