Jevto Dedijer

Gimnaziju učio u Mostaru, studirao na Velikoj školi u Beogradu i na Univerzitetu u Beču, gdje je doktorirao 1907. Bio zaposlen u Zemaljskom muzeju u Sarajevu do aneksije BiH (1908.). Potom je profesor na bogosloviji u Beogradu, a on 1910. docent geografije na Univerzitetu u Beogradu. Za Prvog svjetskog rata emigrirao je u Francusku, zatim u Švicarsku. Po završetku rata vratio se u zemlju, gdje je umro. Kao gimnazijalac počeo je proučavati sela prema Uputstvima Jovana Cvijića. Napisao više radova iz antropogeografije i geomorfologije (Prilozi geološkoj istoriji Neretve; Tragovi glečera u Alabaniji i novoj Srbiji (na francuskom jeziku)).

Bibliografija

"Bilećke Rudine", "Srpski etnografski zbornik", 1903.;
"Glacijalni tragovi na Zelengori, Tovarnici i Magliću", "Glas SA", 1905., LXIX;
"Hercegovina i Hercegovci", "Letopis Matice srpske", 1912., 289;
"Stara Srbija", SKG, 1912., 25;
"Nova Srbija", SKZ, 1913., 154;
"Stočarske zone u planinama dinarske sisteme", "Glasnik Srpskog geografskog društva", 1914., 3-4.

Izvor