Jesenska maslina

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Jesenska maslina
jesenska maslina
jesenska maslina
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Elaeagnaceae
Rod: Elaeagnus
Vrsta: E. umbellata
Dvojno ime
Elaeagnus umbellata
Thunb.

Jesenska maslina (štitasta dafina, lat. Elaeagnus umbellata), grmolika je biljka iz roda Elaeagnus, porodice Elaeagnaceae (zlolesinovke), koja raste na sjeveroistoku Kine,Tajvanu, Japanu ( japanski naziv je akigumi) te Koreji. Također raste i u Indiji (Himachal Pradesh), te Afganistanu,Pakistanu,Nepalu i Butanu. Plodovi su ove biljke jestivi te bogati vitaminima i mineralima. U Kini i Japanu smatra se ljekovitom biljkom. Ima sposobnost vezanja dušika te tako obogaćuje siromašna tla. U Sjevernoj se Americi smatra invazivnom vrstom. Postoji i veći broj uzgojnih odlika - sorte "Turdus","Serinus","Marzahne","Late Scarlet","Sweet N tart","Early delicious","Big Red","Hidden Springs","Red Cascade" ."Charlies Golden", "Delightful", "Jewell", "Brilliant Rose","Ruby","Newgate","Garnet","Amber","Amoroso"(R),"Fortunella"(R).

Kod nas se sadi po parkovima.Kod uzgoja su za zametanje plodova potrebne najmanje 2 biljke ( stranoplodna biljka ).

Opis

Listopadni grm, visine do 4 metra. Listovi su naizmjenični, eliptični, dužine 4 - 10 cm, gornja strana zelena, donja srebrnasta. Cvjetovi žućkasto bijeli, sitni, mirisavi. Plod crvene boje, okruglast, promjer oko 8 mm, kod nas sazrijeva krajem rujna - početkom listopada,plodovi ostaju na grmu do početka studenog. Plodovi su trpkog kiselo slatkog okusa,nešto manje trpki postaju nakon prvih mrazeva.

Sastav plodova

Plodovi sadrže oko 8,3 % šećera,oko 4,5 % bjelančevina,te oko 12 mg/% vitamina C. Sadrže oko 40 - 50 mg/100 g likopena i do 0,5 % tanina.[1]Također u plodovima ima do 8 % ulja (u sjemenkama do 6 %),te do 4,3 mg/100 g beta kriptoksantina.[2][3]

Po drugom izvoru plodovi sadrže na 100 g 69,4 g vode, 14,5 g ukupnih topivih krutih tvari, 1,51 g kiselina, 8,34 ukupnog šećera, od toga 8,13 g reduktivnih, 0,23 g nereduktivnih šećera, i 12,04 mg vitamina C. Prema jednom pakistanskom istraživanju sadržaj vitamina C bio je oko 27,08 mg/100g.[4]

Ukupni mineralni sadržaj plodova, predstavljen kao pepeo, je 1,045 %. Sadržaj bjelančevina je 4,47 %. Postotak mineralnih tvari :fosfor 0,054, kalij 0,346 , kalcij 0,049, magnezij 0,033 i željezo 0,007.[5]

Podvrste

Sinonimi

  • Elaeagnus crispa Thunb.
  • Elaeagnus crispa var. praematura Koidz.
  • Elaeagnus longipes var. crispa (Thunb.) K.Koch
  • Elaeagnus padifolia K.Koch
  • Elaeagnus praematura (Koidz.) Araki
  • Elaeagnus umbellata var. nakaiana Araki
  • Elaeagnus umbellata f. nakaiana (Araki) H.Ohba

Dodatna literatura

Dirr, M. 1998. Manual of woody landscape plants : their identification, ornamental characteristics, culture, propagation and uses. Stipes, Champaign, Ill.

Fordham, IM, Clevidence BA, Wiley ER et al. "Fruit of autumn olive; A rich source of lycopene" HortScience. Alexandria 36:1136-1137, 2001

Parmar, C. and M.K. Kaushal. 1982. Elaeagnus umbellata Thunb. 23–25. In: Wild fruits of the sub-Himalayan region. Kalyani Publ., New Delhi.

Reich, L. 1991. Elaeagnus: Gumi, autumn olive, and Russian olive, p. 113–120. In: Uncommon fruits worthy of attention. Addison-Wesley Publ. Co., Reading, Mass.

Vanjske poveznice

http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Elaeagnus+umbellata

Izvori

  1. http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Elaeagnus+umbellata Pristupljeno 16. studenoga 2015.
  2. Acta Bot. Croat. 64 (1), 121–128, 2005 CODEN: ABCRA25 ISSN 0365–0588 Morphological and biochemical variations in Elaeagnus umbellata Thunb. from mountains of Pakistan SYED D. AHMAD, MUBASHER S. SABIR*, MIR JUMA, HUSSAIN S. ASAD University College of Agriculture, Rawalakot-12350, Azad Kashmir, Pakistan
  3. http://www.stoppinginvasives.org/dotAsset/aaa94bb8-35f3-48e1-ae60-110e32a46ae9.pdf Pristupljeno 5.11.2015.
  4. https://academicjournals.org/journal/JMPR/article-full-text-pdf/91ADD7D20779 Pristupljeno 12. studenoga 2018.
  5. https://hort.purdue.edu/newcrop/parmar/06.html Pristupljeno 12. studenoga 2018.