Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Javna dobra

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Javna dobra su ona dobra koja nam suvremena i moderna država stavlja na raspolaganje putem mehanizma javnog sektora. Javna dobra se javljaju iz razloga što tržište nije u mogućnosti osigurati njihovu racionalnu ponudu zbog same naravi javnih dobara. Javno dobro namijenjeno je općem i ravnopravnom korištenju građana u skladu sa smjernicama boljeg društva. Osnovna, nesporna javna dobra su voda, zrak, zemlja, sunce, šume, more, prometna infrastruktura, ulice, trgovi, rudna bogatstva, internet, kulturna baština u najširem smislu. Dobrom se pod načelom jednakosti upotebe može služiti svatko, na način da korištenjem jednog subjekta ne budu uskraćeni u mogućnosti korištenja drugi. Pojedinac se dobrom ne može služiti na način da se drugome onemogući ili ometa korištenje. Dobra se u pravilu koriste besplatno. Javno dobro može se povećavati (infrastruktura, pošumljavanje) ili smanjivati (privatizacija, loše upravljanje, ekspoatacija šume, zagađenje zraka i vode).

Ustav RH: dobra od interesa za RH imaju njezin osobitu zaštitu. Zakonom se određuje način na koji se ta dobra mogu upotrebljavati i iskorištavati. Zakoni koji štite javna dobra: Zakon o javnim cestama, Zakon o vodama, Zakon o zaštiti prirode.

Država može nekome oduzeti vlasništvo i pretvoriti ga u javno dobro (ekspropijacija, nacionalizacija) i za to postoji zakonska procedura. Obrnuti slučajevi prisvajanja javnog dobra ne bi trebali biti mogući iako postoje pritisci raznih lobija. Država može dati javno dobro samo u koncesiju (kamenolom, naftnu bušotinu, cestu), materijalizirati promjenu u okolišu sa svrhom ulaganja u javno dobro na drugoj strani, ali ga ne može dati u vlasništvo.

Značajke javnih dobara

  • neisključivost
Korištenje javnog dobra u određenom trenutku od strane određene osobe ne isključuje mogućnost korištenja tog dobra od drugih osoba
  • neiscrpnost
Ako neko javno dobro koristi više osoba u isto vrijeme to ne znači da ćemo to dobro iscrpiti (npr. stajanjem puno ljudi ispod svjetiljke na ulici neće iscrpiti svjetiljku niti će nekoga od ljudi isključiti od tog dobra)
  • nedjeljivost
Javno dobro se ne može podijeliti (npr. ne možemo podijeliti svjetionik ili policajca)

U korištenju javnih dobara se gotovo uvijek javljaju neplatiše koje ne možemo isključiti od korištenja, a nismo sigurni da li ih plaćaju. Oni su šverceri ili tzv. slobodni jahači (Free Riders (engl.)). Ne možemo ih isključiti iz korištenja jer granični trošak javnih dobara je jednak 0 i povećanje korisnika ne smanjuje korisnost tog dobra.

Podjela javnih dobara

  1. Čista - nudi ih samo država (npr. sudstvo i vojska)
  2. Nečista - uz državu može ih ponuditi i privatni sektor (npr. obrazovanje, sport i kultura)
  3. Meritorna - kada pojedinac nije u stanju ispravno procijeniti neko dobro i država tada odlučuje za njega (npr. minimalno obrazovanje, zabrana korištenja alkohola, droge i prostitucije)