Jane Goodall

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dama
Jane Goodall
DBE
Datoteka:Jane-goodall.jpg
Goodall u Tanazniji 2018. godine.
Rođenje 3. travnja 1934.
London
Alma mater Newnham College, Cambridge
Darwin College, Cambridge
Poznat po proučavanju čimpanza, briga i zaštita životinja
Istaknute nagrade Nagrada Kyoto (1990.)
Hubbardova medalja (1995.)
Tylerova nagrada za okolišno postignuće (1997.)
DBE (2004.)
Datoteka:Jane Goodall HK.jpg
Jane Goodall

Dama Jane Morris Goodall DBE (engleski: Dame Jane Morris Goodall), rođena kao Valerie Jane Morris-Goodall[1], prije Barunica Jane van Lawick-Goodall (engleski: Baroness Jane van Lawick-Goodall) (London, 3. travnja 1934.) engleska je primatologinja, antropologinja[2] i etologinja.[3] Smatra se najvažnijom stručnjakinjom za čimpanze na svijetu. Najpoznatija je po šezdesetogodišnjem istraživanju društvenih i obiteljskih odnosa divljih čimpanza od kako je prvi put posjetila Nacionalni park Gombe Stream u Tanzaniji 1960. godine.[4] Osnivačica je Jane Goodall Institute-a i programa Roots & Shoots. Ekstenzivno je radila na brizi i zaštiti životinja. Služila je u odboru Nonhuman Rights Project od njegovoga osnivanja 1996. godine.[5][6] Godine 2002. imenovana je glasnicom mira Ujedinjenih naroda. Počasna je članica World Future Council-a.

Životopis

Valerie Jane Morris-Goodall rođena je 3. travnja 1934. godine u Hampsteadu, London.[7] Njeni roditelj su bili biznismen Mortimer Herbert Morris-Goodall (1907. – 2001.) i spisateljica Margaret Myfanwe Joseph (1906. – 2000.)[8] iz Milford Havena, Pembrokeshirea[9] koja je pisala pod imenom Vanne Morris-Goodall.[1]

Kao dijete, od oca je dobila plišanu igračku čimpanzu zvanu Jubilee i tako razvila ljubav prema primatima. Ta igračka i danas putuje s njom po čitavome svijetu.[10]

Godine 1957. odlazi u Keniju, na farmu prijatelja.[11] Postaje sekretarica Louisa Leakeya, poznatoga arheologa i paleontologa, kome su trebali istraživači čimpanzi na terenu. Leakey 1958. godine šalje Goodall u London na proučavanje ponašanja i anatomije primata.[12] Dana 14. srpnja 1960. godine[4] Jane Goodall dolazi u Nacionalni park Gombe Stream u Tanzaniji. Od 1962. godine Leakey financira Goodallino školovanje na Sveučilište u Cambridgeu, gdje ona 1965. godine stječe doktorat iz etologije.[13][11][14]

Udavala se dva puta. Prvi put 1964. godine za nizozemskoga plemića barona Huga van Lawicka, s kojim ima sina. Drugi put se udala 1975. godine za Dereka Brycesona, člana tanzanijskoga parlamenta i direktora nacionalnih parkova te zemlje. Autorica je preko 25 knjiga, od čega je desetak namijenjeno djeci. Njenim životom i radom bavilo se više od 40 dokumentarnih filmova.[15]

Rad

Istraživanja u Nacionalnome parku Gombe Stream

Datoteka:Gombe Stream NP Mutter kletternd.jpg
Čimpanze u nacionalnome parku

Bez stručne obuke, Goodall je vodila istraživanje i primijetila mnoge stvari koje su promakle znanstvenicima.[16] Umjesto da brojem obilježi čimpanze koje je promatrala, ona im je dala imena kao što su Fifi i David Greybeard.[10] Zapazila je da imaju jedinstvene i individualne osobnosti, što je u to vrijeme bila nekonvencionalna ideja. Promatrala je ponašanja kao što su zagrljaj, poljupci, tapkanje po leđima, pa čak i škakljanje, ono što smatramo ljudskima aktivnostima.[16] Goodall inzistira da su ove geste dokaz o emocionalnima vezama između članova obitelji ili drugih pojedinaca u zajednici, i da mogu trajati tijekom čitavoga života.[16] Ova analiza ukazala je da između ljudi i čimpanza postoje sličnosti, ne samo u genima, već i u emocijama, inteligenciji, obiteljskima i društvenima odnosima.[16][10]

Istraživanje u Gombe Streamu najbolje je poznato znanstvenoj zajednici zbog pobijanja dva dugogodišnja uvjerenja: samo ljudi mogu konstruirati alate i čimpanze su vegetarijanci. Čimpanze koriste grančice koje čak i oblikuju kako bi pomoću njih mogli „pecati” termite.[10]

Goodall je također pronašla i agresivnu stranu prirode čimpanzi u Gombe Streamu. Otkrila je da čimpanze sistematski love i jedu manje primate, kao što su majmuni roda Piliocolobus, što je dovelo do preispitivanja prethodne koncepcije prehrane i ponašanja čimpanzi. Također je primijetila da dominantne ženke namjerno ubijaju mlade drugih kako bi održale svoju dominaciju.[17] Ona u svojima memoarima opisuje i rat čimpanza koji se odvijao od 1974. do 1978. godine.[10] Njeni nalazi su potpuno preokrenuli znanja o ponašanju čimpanzi i bili su dodatni dokaz društvene sličnosti između ljudi i čimpanza, samo na mnogo mračniji način.[17]

Oslobođena od konvencionalnih normi istraživanja, razvila je blisku vezu s čimpanzama i uspjela je postati jedini čovjek koji je ikada prihvaćen u zajednici čimpanzi.[16] Bila je najniži član njihove hijerarhije u razdoblju od 22 mjeseca.[17]

Jane Goodall Institute

Godine 1977. Goodall je osnovala institut Jane Goodall Institute, koji podržava istraživanje Gombe čimpanzi i predvodi svjetske napore za očuvanje čimpanzi i njihovih staništa. Ima 19 kancelarija širom svijeta. Od 1991. godine vodi i svjetski omladinski program „Roots & Shoots“ koji je prisutan u preko 100 država.[18] Na Sveučilištu Duke u Minnesoti otvoren je Jane Goodall Institute's Center for Primate Studies, gdje su svi njeni rukopisi, fotografije, bilješke ujedinjeni i postavljeni u online bazu podataka.[19] Danas, Goodall sve svoje vrijeme posvećuje zastupanju čimpanzi i životne sredine, putujući skoro 300 dana godišnje.[20][21]

Nagrade i priznanja

Jane Goodall dobila je mnoge počasti za svoj ekološki i humanitarni rad. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan imenovao je Goodall glasnicom mira Ujedinjenih naroda. Britanska kraljica Elizabeta II. odlikovala ju je Redom Britanskoga Carstva. Ima medalju francuske Legije časti i preko 50 drugih počasti i nagrada od raznih institucija, vlada i humanitarnih organizacija širom svijeta.

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 "Jane Goodall Biography", The Biography Channel, pristupljeno 3. travnja 2020.
  2. ↑ Holloway, M. (1997) Profile: Jane Goodall – Gombe's Famous Primate, Scientific American 277(4), 42–44.
  3. ↑ Jane Goodall, Proleksis enciklopedija, pristupljeno 3. travnja 2020.
  4. ↑ 4,0 4,1 "Jane in the Forest Again", National Geographic, objavljeno u travnju 2003., pristupljeno 3. ožujka 2020.
  5. ↑ "About Us", NhRP Website, Nonhuman Rights Project, pristupljeno 3. travnja 2020.
  6. ↑ "2013 is here, and we are ready!", NhRP Website, Nonhuman Rights Project, pristupljeno 3. travnja 2020.
    „The following year, I created the Center for the Expansion of Fundamental Rights, Inc. (CEFR), which is now the Nonhuman Rights Project, Inc., with Jane Goodall as a board member.”

  7. ↑ "Morris-Goodall, Valerie J" in Register of Births for Hampstead Registration District, volume 1a (1934)(1934), p. 748.
  8. ↑ England & Wales, Civil Registration Death Index, 1916-2007.
  9. ↑ 1911 England Census
  10. ↑ 10,0 10,1 10,2 10,3 10,4 Goodall, Jane. Reason for Hope: A Spiritual Journey. New York: Warner Books, 1999.
  11. ↑ 11,0 11,1 "Early Days", Jane Goodall Institute, 2010., pristupljeno 3. travnja 2020.
  12. ↑ Morell, Virginia (1995). Ancestral Passions: the Leakey family and the quest for humankind's beginnings. New York: Simon & Schuster. p. 242. ISBN 978-0-684-80192-6.
  13. ↑ Goodall, Jane (1966). Behaviour of free-living chimpanzees. repository.cam.ac.uk (PhD thesis). OCLC 1063634333. EThOS uk.bl.ethos.727585.
  14. ↑ Dale Peterson (11 November 2014).Jane Goodall: The Woman Who Redefined Man. Houghton Mifflin Harcourt. p. 261. ISBN 978-0-547-52579-2.
  15. ↑ Goodall, Jane, "JaneGoodall CV", pristupljeno 3. travnja 2020.
  16. ↑ 16,0 16,1 16,2 16,3 16,4 PBS: Nature- “Jane Goodall’s Wild Chimpanzees”, 1996., pristupljeno 4. travnja 2020.
  17. ↑ 17,0 17,1 17,2 The Jane Goodall Institute: “Chimpanzee Central”, 2008., pristupljeno 2. travnja 2020.
  18. ↑ "Our History", Roots & Shoots, The Jane Goodall Institute, pristupjeno 4. travnja 2020.
  19. ↑ "JGICPS", The Jane Goodall Institute, pristupljeno 4. travnja 2020.
  20. ↑ Bender, Kristin (2. listopada 2009.). "Goodall promotes peace, youth empowerment at talk in Berkeley", The Oakland Tribune, pristupljeno 4. travnja 2020.
  21. ↑ Coward, Ros (10. listopada 2004.), "New mission for chimps' champion", The Guardian, Guardian Media Group, pristupljeno 4. travnja 2020.

Vidi još

Vanjske poveznice