Toggle menu
309,3 tis.
63
18
533,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Jakov Bašić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Jakov Bašić (Tomislavgrad, 4. listopada 1902.Mill Valley, Kalifornija, 9. lipnja 1987.), hrvatski emigrantski pjesnik i romanopisac. Pisao je novinske članke, pjesme, pripovijetke, te jedan roman.[1]

Životopis

U Tomislavgradu završava pučku školu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Otišao je u vojnu školu i postao jugoslavenskim kraljevskim časnikom. Od 1926. do proglašenja šestosiječanjske diktature živio je u Beogradu. Zatim se je vratio u Zagreb kao čvrsti pripadnik Hrvatske seljačke stranke.[1]

Borac za radnička prava.Sredinom tridesetih godina dolazi u Zagreb i izbija u vodstvo Saveza hrvatskih privatnih namještenika, koji je osnovao s prijateljima. Nastupali su protiv marksističkih sindikata. Prvi su uveli osmosatno radno vrijeme. Za vrijeme Banovine Bašić je vijećnikom grada Zagreba. Travnja 1940. pokrenio je glasilo Saveza, tjednik "Pravicu". Izborio se i pridobio za urednika Tina Ujevića, a za suradnika Stanislava Šimića. [1] Približava se HSS-u i postaje novinar zagrebačkih listova Merkur i Hrvatska pravica. Dolaskom NDH njegov Savez je raspušten. Poslove je preuzelo novoosnovano Ministarstvo udružbe, a "Pravica" je prestala izlaziti.[1] U vrijeme 2. svjetskog rata socijalni izaslanik NDH u Berlinu. Pošao je na nagovor ministara Lorkovića i Budaka neka pođe onamo, kao posebno ataše preuzeti brigu za tadašnjih četvrt milijuna hrvatskih radnika u Njemačkoj.[1] Nesklon Nijemcima i nacionalsocijalizmu, uživa zaštitu poslanika dr. Mile Budaka. Nakon rata ostaje u emigraciji i djeluje u SAD-u kao književnik i kulturno-politički aktivist. U SAD se s inim Hrvatima organizirao i kupili su prostore za "Hrvatski dom", poslije stjecištem hrvatskoga društveno-političkog života. Ponaosob se zauzimao za preobrazbu politike Hrvatske bratske zajednice te je radi toga promicao ulazak državotvornih Hrvata u nju.[1]

Listovi s kojima je surađivao su Zajedničar, Hrvatski glas i kalendari HSS-a.[1]

Djela

  • "Knjiga bezimenih" (dio pjesama potpisanih pseudonimom Vid Vidović, izbjeglički logor “St. Martin” kod Linza, Austrija, 1947.),
  • "Hrastov čvor-vitez divljine" (roman, 1969.),
  • "Astro lirika" (pjesme, 1988.).

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 60 hrvatskih emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić. Pristupljeno 31. srpnja 2017.