| Jabuka | |
|---|---|
| Podatci | |
| Smještaj | Jadransko more |
| Država | Hrvatska |
| Površina | 0,022585[1][2] km2 |
| Obalna crta | 0,715[2][3] km |
| Broj stanovnika | nenaseljen |
 Jabuka sa jugozapadne strane | |
Jabuka je vulkanski otočić čunjastog oblika u Jadranu, zapadno od Visa.
Drugi otok eruptivnog podrijetla, uz otok Brusnik, otok Jabuka, od Komiže na Visu udaljen je oko 70 km u pravcu zapad-sjeverozapad. Kako se u njegovom crnom vulkanskom stijenju nalazi magnetit, čim se brod približi otoku, magnetska igla kompasa posve "poludi" pa inače korisna navigacijska naprava postaje suvišna. Međutim, brodovi su u ovim vodama vrlo rijetki jer se otok nalazi daleko od svih morskih putova i izvan plovnih ruta, pa ga posjećuju samo oni kojima je on svrhom i razlogom putovanja. Jabuka gotovo da i nije otok. Ovdje nema obale prikladne za pristajanje ni uvale koja bi bila sigurna od vjetra, velika strmina ne dozvoljava izgradnju ikakve nastambe, more uokolo vrlo je duboko (260 m) i gotovo da nema mogućnosti sidrenja, a stijene su glatke i bez prirodnih izbočina za koje bi se brodica mogla vezati. Jabuka je zapravo strma, mjestimice okomita, 96 metara visoka[1] klisura piramidalnog oblika, gola, surova i gotovo potpuno nepristupačna osim na malom području s jugozapadne strane, ali i to samo za mirnog mora što ovdje baš i nije čest slučaj. Naime, smještena u zoni najdubljeg mora, osamljena i udaljena od ostalih otoka i kanala, Jabuka je izložena svim vjetrovima, a kako na pučini čak i najslabiji vjetrovi dižu velike valove, potrebno je mnogo znanja i sreće želite li ovdje pristati.
Rijetko posjećivano, more oko otoka bogato je ribom, a surovost njegove klime podnose tek dvije endemične vrste: crna gušterica i vrsta biljke po imenu ¨zečina¨, a do prije 50-ak godina tu je rastao i endemski karanfil koji je nažalost istrijebljen. Gnjezdilište je pučinskih ptica, sivog sokola (Falco peregrinus) i eleanorinog sokola (Falco eleonorae) i galeba klaukavca[4] (Larus michahellis).
Strmih je obala i teško pristupačan i to tek za mirnog vremena sa jugozapadne strane. Na otoku se održala endemska vrsta crna gušterica Podarcis melisellensis pomoensis i biljni strogo zaštićeni endemi - jabučka zečina (Centaurea friderici subsp. jabukensis) i žljezdasta zečina (Centaurea crithmifolia). Obje pripadaju u porodici Asteraceae. Od 1958. otok je proglašen geološkim spomenikom prirode.
Jabuka se nalazi mimo svih morskih putova, a u novije vrijeme postaje meta jedriličara. Okolno more bogato je ribom, posebice zubatcom poznatim i kao "car o' rib". Područje oko Jabuke, poznato kao Jabučka kotlina prirodno je mrijestilište riba i ostalih vrsta: oslića, škampi, bijelog muzgavca, lignjuna, grdobine i sl.
Otok je nenaseljen.
Vanjske poveznice
- (engl.) Otok Jabuka (slike)
- (hrv.) Vječiti Izazov - Jabuka
- (hrv.) adriatica.net: Brusnik i Jabuka
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Franček Drenovec (prosinac 2012.). "Hrvatski jadranski otoci, otočići ihridi". Inačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoz 2020.. http://www.hrvatskiotoci.com/ Pristupljeno 6. studenoga 2020.
- ↑ 2,0 2,1 Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala, M. (2004): Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene s topografskih karata mjerila 1:25 000, Geoadria, Vol. 9, No. 1, 5-32.
- ↑ "Pregled, položaj i raspored malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i otočića". Državni program zaštite i korištenja malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i okolnog mora.. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. rujan 2020.. https://razvoj.gov.hr/UserDocsImages//arhiva/Regionalni%20razvoj//xII%20%20%20%20%20PREGLED%20lektoriranK-smanjen%2022%2002%202012.pdf Pristupljeno 6. studeni 2020.
- ↑ Otok Jabuka pristupljeno 1. srpnja 2019