Ivan Vazov

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Ivan Vazov
BASA-937K-1-410-7-Ivan Vazov (cropped).JPG
portret Ivana Vazova
Rođenje 27. srpnja 1850.
Sopot, Otomansko Carstvo
Smrt 22. rujna 1921.
Sofija, Bugarska
Zanimanje pisac, romanopisac, dramatičar
Nacionalnost Bugarin
Period pisanja 1922.2007.
Književne vrste poezija
Portal o životopisima

Ivan Minčov Vazov (bugarski: Иван Минчов Вазов, Sopot, 27. srpnja 1850. - Sofija, 22. rujna 1921.) bugarski pjesnik, romanopisac i dramatičar, često se spominje kao "patrijarh bugarske književnosti". Rođen je u Sopotu, gradu u ružinoj dolina u Otomanskom carstvu, a današnjoj Bugarskoj. Radovi Ivana Vazova mogu se podjeliti na dvije povijesne epohe bugarsku renesansu i vrijeme nakon oslobođenja od Osmanskog Carstva.

Jedno vrijeme živio je kod ujaka u Rumunjskoj u Olteniți, gdje ga je otac poslao na školovanje za trgovca. Vazov nije pokazao interes za trgovinsku struku. Umjesto toga bio je uronjen u literaturu. Uskoro je pobjegao od svog ujaka i otišao u Brăilu, gdje je živio s bugarskim prognanim revolucionarima i susreo se s Hristom Botevim, bugarskim revolucionarom i pjesnikom.

Ivan Vazov's house, now a museum, in Sofia, Bulgaria

Godine 1874., pridružio se revolucionarima u borbi za nezavisnost Bugarske od Osmanskog Carstva. Vratio se u Sopot 1875. godine, gdje je postao član lokalnog revolucionarnog komiteta. Nakon neuspjeha ustanaka 1876. godine, morao je pobjeći iz zemlje, u Rumunjsku u Galaţi gdje je većina preživjelih revolucionara bila u egzilu. Vazov je bio pod velikim utjecajem Boteva, koji je bio ideološki vođa bugarskog revolucionarnog pokreta. Počeo je pisati svoje slavne pjesme s Botevom i nekim drugim bugarskim iseljenicima u Rumunjskoj. Godine 1876. objavio je svoj prvi rad "Praporac i gusla", nakon čega slijedi "Tuga Bugarske" 1877. godine.

Jedno vrijeme radio je u Odesi, zbog progona rusofilske političke frakcije. Po povratku u Bugarsku boravio je u Svištovu gdje je postao državni službenik. Ivan Vazov ima najviši počasni naslov Bugarske akademije znanosti akademik. Djelovao je u prosvjeti te je od 7. rujna 1897. do 30. siječnja 1899. bio ministar prosvjete.

Vazov je prijateljevao s Franom Gundrumom Oriovčaninom, čija je djela preveo na hrvatski. Knjiga Pod jarmom objavljena je u Križevcima 1898. godine.[1]

Izvor

  • Ташев, Ташо. Министрите на България 1879-1999. София, АИ „Проф. Марин Дринов“ / Изд. на МО, 1999. ISBN 978-954-430-603-8 / ISBN 978-954-509-191 nevaljani ISBN- 9. с. 74-75.
  • Карчев, Петър. През прозореца на едно полустолетие (1900-1950), София, 2004, стр. 274.
  • Михаил Арнаудов. „Македония като българска земя“. (беседа, държана в Битоля на 4 юли 1941 г.)
  • Бачева, Ирина и др. Кратък летопис. // vazovmuseum.com. Къща музей "Иван Вазов" - Сопот, 2013. Посетен на 2013-03-18.
  • Аврамов, Румен. Комуналният капитализъм: Т.II. София, Фондация Българска наука и култура / Център за либерални стратегии, 2007. ISBN 978-954-90758-8-5. с. 22.
  • The Nomination Database for the Nobel Prize in Literature, 1901-1950. // Nobelprize.org.
  • SCAR Composite Gazetteer of Antarctica: Vazov Point.
  • Нацева, Розалина, Любен Иванов, Инес Лазарова, Петя Кръстева. Каталог на българските банкноти. Българска народна банка. С., 2004. ISBN 954-9791-74-2, с. 107
  1. Jezik sveti mojih djedova: hrvatsko-bugarske usporednice, Culturenet.hr, str. 13. Pristupljeno 3. srpnja 2017.