Ivan Marek (Zagreb, 16. siječnja 1863. – Zagreb, 11. studenog 1936.) je bio hrvatski kemičar.[1]
Životopis
Diplomirao na Mudroslovnome (Filozofskome) fakultetu u Zagrebu (1886.), radio u Zemunu (gdje je prije njega službovao Julije Domac, a učenikom mu je bio Franjo Hanaman), od 1898. bio je profesor Graditeljske i obrtne škole u Zagrebu. Na prijedlog Vladimira Njegovana zaposlio se 1919. u tada osnovanoj Tehničkoj visokoj školi (poslije Tehnički falkutet) u Zagrebu, gdje je 1920. postao redoviti profesor organske kemije. Od 1922. do umirovljenja 1935. bio je predstojnik Zavoda za organsku kemiju Kemičko-inženjerskog odjela Tehničke visoke škole (poslije Kemijsko-tehnološkog odjela Tehničkoga fakulteta, danas Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu). Bavio se prirodnim spojevima, elementarnom analizom organskih spojeva i određivanjem parafina u asfaltu. Usavršio je peć za elementarnu analizu uvođenjem električnoga mjesto plinskog zagrijavanja te spaljivanjem uzorka bez upotrebe katalizatora (tzv. Marekova peć).
Izvori
- ↑ "Marek, Ivan". Leksikografski zavod Miroslav Krleža. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=38839 Pristupljeno 17. srpnja 2019.
Vanjske poveznice
- Marek, Ivan.Hrvatska tehnička enciklopedija - portal hrvatske tehničke baštine