Ivan Krstitelj Ježić
Ivan Krstitelj Ježić (Novi Vinodolski, 7. studenoga 1746. – Novi Vinodolski, 6. svibnja 1833.) bio je hrvatski biskup.
Životopis
Sin je Ivana i Vincencije rođ. Kabalin. Gimnaziju je završio kod isusovaca u Rijeci. Ujak mu je bio Ivan Krstitelj Kabalin, kasniji senjsko-modruški biskup. On mu je omogućio studij na sveučilištu u Grazu, gdje je 1771. promoviran za doktora filozofije i teologije.[1]
Za svećenika je zaređen u Beču 1769. godine. Zatim je bio kapelan u Ličkom Novom. Nakon toga u Novom Vinodolskom je 1773. postao župnikom i kanonikom, a od 1782. je modruški arhiđakon. Od 18. siječnja 1788. pomoćni je biskup s pravom nasljedstva. Nakon smrti biskupa Piccardija, 13. rujna 1789., postao je rezidencijalnim biskupom.[2] Otvoreno se zauzimao za pravo glagoljanja u liturgiji.[3]
Umro je 6. svibnja 1833. godine. Pokopan je u novljanskoj katedrali.[4]
Izvori
Literatura
Članci
- • Nepoznat parametar:
number
• Nepoznat parametar:author-link
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametardatenije dopušten u klasijournal
• Parametarpublishernije dopušten u klasijournal
• Parametarlocationnije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal
Datoteka:Mitre.svg Nedovršeni članak Ivan Krstitelj Ježić koji govori o biskupu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
- ↑ Bogović 2007, str. 383–384.
- ↑ Bogović 2007, str. 384.
- ↑ Bogović 2007, str. 390.
- ↑ Bogović 2007, str. 384.