Ivan Bonus

Ivan Bonus (Stari Slankamen, 4. ožujka 1943. - Zagreb, 24. travnja 2013.) bio je hrvatski književnik iz Srijema, a djelovao je i u Zagrebu.

Životopis

Rođen je 4. ožujka 1943. u Starom Slankamenu od oca Josipa i majke Jelene rođ. Nerandžić. Odrastao je u rodnom Srijemu, a kao vrlo mlad počinje samouko pjevati i pisati stihove. Kao jedino muško dijete u obitelji, bavio se poljoprivredom, i zbog toga završio samo osnovnu školu.

Početak djelovanja

Sa 17 godina uključuje se u rad Kulturno-umjetničkog društva „Stjepan Radić“ (danas Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo "Stjepan Radić") u Novom Slankamenu. Kroz dramsku i glazbenu sekciju počinje njegovo javno djelovanje. U istom društvu kasnije osniva literarnu sekciju. Odglumio je mnoštvo uloga u dramama i raznim skečevima, a pjevajući pred publikom je postao je vrsni amaterski zabavljač. Skladao je i nekoliko tamburaških pjesama koje je izvodio KUD „Stjepan Radić“.

Političko djelovanje

Sudjelovao je u osnivanju Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini u Subotici i bio član njegova Vijeća. Bio je i osnivač Ogranka DSHV-a u Slankamenu. Nakon raspada SFR Jugoslavije, na prvim parlamentarnim izborima bio je kandidat te stranke. Nedostajalo mu je 13 glasova za ulazak u Narodnu skupštinu Jugoslavije.

Zbog prijetnje ubojstvom bio je prisiljen odseliti se u Zagreb 1991. Iste godine, 28. prosinca sudjeluje u osnivanju Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, te Zavičajnog kluba Slankamenaca. Jedno vrijeme bio je glavni tajnik Zajednice, te član Glavnog odbora, najvišeg tijela Zajednice (skoro do svoje smrti).

Kulturno djelovanje

Bio je član Uredničkog vijeća časopisa „Zov Srijema“ te njegov stalni kolumnist. Pisao je i za glasilo Zavičajnog kluba Hrtkovčana „Gomolava“ kao i druge listove zavičajnog karaktera. Godinama je nastupao na kulturnoj manifestaciji "Đakovački vezovi". Jedan je od osnivača Sijela pisaca Slavonije, Baranje i Srijema. Sjedište Sijela je bilo u Đeletovcima, a u čast pučkog pjesnika Tune Gavranovića, a izdali su i zbirku pjesama „Pjesniče naroda mog“ koja je svojevrsna zbirka svih pjesnika sudionika sijela.

Za vrijeme ratnih 1990-ih godina bio je hrvatski dragovoljac s perom u ruci i nastupao je diljem Hrvatske. Na poziv Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata 1994. proputovao je i nastupio diljem Hrvatske.

U povodu Dana neovisnosti Republike Hrvatske predsjednik Republike Hrvatske dr. sc. Ivo Josipović odlikovao ga je 11. listopada 2012. godine Redom hrvatskog pletera za izniman i uspješan doprinos u promicanju razvitka i unapređivanju tradicijskih vrijednosti i baštine protjeranih Hrvata te očuvanju vlastitog kulturnog identiteta u širokoj lepezi hrvatske kulture.

Djela

U svom književnom opusu izdao je 22 knjige, a najveći dio predstavljaju pjesme.

• Miris oranice (Inđija, 1979.)
• Sremica (Beograd, 1988.)
• Bitka kod Slankamena (Zagreb, 1991.)
• Rodila mi se mati (Čakovec, 1992.)
• Vapaj domovine (Zagreb, 1993.)
• Sunce moje malo (Zagreb, 1995.)
• Progonstvo naše (Zagreb, 1995.)
• Uskrsnuće (Biblioteka Srijemski Hrvat, Zagreb, 1996.)
• Vinovita (Zagreb, 1997.)
• Sretan vam Božić, anđeli (Zagreb, 1998.)
• Prosuti biseri (Zagreb, 2000.)
• Čemer u grlu (Zagreb, 2000.)
• A zašto, Visosti?! (Zagreb, 2002.)
• Cvjetići ljubavi (Zagreb, 2003.)
• 10 000 godina Hrvata (Zagreb, 2006.)
• Sesvetski oblak (Zagreb, 2006.)
• Pleter (Zagreb, 2008.)
• Hrvatski usud i Vinovita (Biblioteka »Srijemski Hrvat«, Zagreb, 2010.)
• Sretan vam Uskrs, sunca moja mala (Zagreb, 2011.)
• Uskrsnuće (2. nadopunjeno izdanje, Zagreb, 2011.)
• Moj voljeni i kićeni Srijeme (Biblioteka »Srijemski Hrvat«, Zagreb, 2011.)
• Naši biseri (Biblioteka »Srijemski Hrvat«, Zagreb, 2012.)

Njegova djela su mu stvorila mjesto u antologiji u izboru Dubravka Horvatića i Stjepana Sučića Dunav u hrvatskom pjesništvu od srednjovjekovlja do danas iz 2005. te u antologiji Hrvatska riječ u Srijemu : antologija srijemskih pisaca , Dubravka Horvatića i inih suradnika, iz 1995..

Izvori

• IN MEMORIAM: Ivan Bonus Pristupljeno 24. listopada 2013.