Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ivan Antun Zrinski

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Ivan Antun Zrinski
grof
Ivan Antun Zrinski na slici iz 18. stoljeća
Rođenje1651.
Ozalj (?), Hrvatska
Smrt11. studenoga 1703.
Graz, Austrija
Plemićka kuća/obiteljZrinski
OtacPetar Zrinski
MajkaAna Katarina Zrinska
Vjerakatolik


Ivan Antun Zrinski (na mađarskom: Zrínyi János Antal), (Ozalj (?), 1651.Graz, 11. studenoga 1703.), bio je hrvatski grof iz velikaške obitelji Zrinski, te časnik u habsburškoj vojsci.

Životopis

Punim imenom Ivan IV. Antun Baltazar Zrinski rođen je 1651. godine kao jedini sin u braku hrvatskog bana Petra Zrinskog i njegove supruge Katarine rođ. Frankopan.

U vrijeme dok je njegov otac vodio urotu protiv kralja Leopolda, bio je još dijete. Školovao se kod senjskoga biskupa Ivana Smoljanića i augustinca Marka Forstala.[1] Nakon toga studirao je filozofiju, humanističke predmete (1669. u Leuvenu) i vojnu strategiju.[1] Stekao je visoko obrazovanje, o čemu svjedoče podatci da je govorio čak šest stranih jezika. S devetnaest godina uz hrvatski jezik govorio je i pisao talijanski, njemački, španjolski, francuski, mađarski te latinski jezik.[2]

Nakon sloma Zrinsko-frankopanske urote, ostao je na slobodi te je boravio u Pragu i tu je stupio u vojnu službu.[1] Nakon više godina koje je proveo u habsburškoj vojsci promaknut je u zapovjednika pukovnije.[1] Ratovao je protiv kuruca u sjevernoj Ugarskoj, a 1678. godine bio je zarobljen i potom zatočen u Erdelju. Kada su konfiscirana sva imanja njegovoga oca, među kojima i ona u Međimurju, odnosno Čakovcu, bio je po mišljenju Bečkog dvora trajna prijetnja.

U vrijeme dok je u bitki kod Slankamena 1691. godine, pogođen metkom u leđa[3], stradao njegov bratić Adam Zrinski, Ivan Antun je već godinama trunuo u tamnici. Jer, premda lojalan kralju, služivši kao časnik u njegovoj vojsci i istaknuvši se u mnogim bitkama, stalno je bio pod prismotrom i sumnjičen kao njegov protivnik, pa je naposlijetku 1683. godine optužen za veleizdaju i utamničen, isprva u Oberhausu a potom u tirolskoj utvrdi Rattenburg. Dvadeset je godina proveo po austrijskim zatvorima. U srpnju 1703. godine premješten je u zatvor u Grazu, a potom u utvrdu Schlossberg.

Iscrpljen i bolestan, dugo boravivši u vlažnim ćelijama, Ivan Antun umro je od upale pluća, u Grazu, u utvrdi Schlossberg, na Martinje, 11. studenoga 1703. godine. Tajno je pokopan, po noći 12. studenoga 1703. godine,[4] u grobnici ispod crkve dominikanskog samostana u Grazu jer su austrijske vlasti strahovale od dolaska velikoga broja hrvatskih studenata iz Graza na njegov sprovod.[1]

Smrću ovog mučenika ugasila se loza stare i slavne hrvatske velikaške obitelji Zrinski.

Posmrtni ostatci

Od 1920. godine Emilij Laszowski tragao je za podatcima o Ivanu Antunu grofu Zrinskom a nakon devetogodišnjega traganja, 1928. godine, pronađena je potvrda o njegovome pokopu u dominikanskoj crkvi u Grazu.[5] Zbog nepovoljnih političkih prilika nije bilo moguće obaviti prijenos njegovih posmtrnih ostataka u domovinu. Godine 1943. stvoren je projekt za prijenos. Njegovi su posmrtni ostatci u organizaciji Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja", 26. veljače 1944. godine, preneseni u Katedralu Blažene Djevice Marije u Zagrebu.[6][7] Kovčeg s posmrtnim ostatcima bio je 3. ožujka 1944. godine izložen na katafalku u posebno urešenoj zagrebačkoj prvostolnici, s brojnim vijencima. Dne 4. ožujka 1944. godine uz nazočnost državnih, vojnih i upravnih vlasti, izaslanstava raznih udruga te velikoga mnoštva naroda a nakon mise zadušnice, koju je služio zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, kovčeg je položen u istu kriptu prvostolnice u kojoj počivaju njegov otac Petar Zrinski i ujak Fran Krsto Frankopan.[5]

Spomen

  • Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja", 30. travnja 1944. godine, u crkvi sv. Andrije u Grazu, na zidu kapelice sv. Križa, postavili su mu spomen ploču.[5]

Ploča, od bijeloga mramora, za koju je nacrt izradio akademski slikar Stjepan Kukec, ispisana na latinskome jeziku. Tekst je sastavio don Lovre dr. Katić, a ispisao ga je akademski slikar Stjepan Kukec. U prijevodu na hrvatski jezik to je:

"Tko čita neka znade: Ovdje je od godine 1703. do 1944. počivao u miru Ivan Antun Zrinski, posljednji odvjetak slavnoga roda ŠUBIĆA ZRINSKIH, sin kneza Petra bana Hrvatske i markizice Katarine Frankopan. Njegove je ostatke g. 1944. prenio VITEŠKI RED HRVATSKOG ZMAJA odavle u Hrvatsku i sahranio ih u zagrebačkoj prvostolnoj crkvi pokraj kostiju oca i ujaka. VITEŠKI RED HRVATSKOG ZMAJA G.G. 1944. P."[5]

Poveznice

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Hrvatska enciklopedija: Zrinski, Ivan Antun, pristupljeno 31. prosinca 2015.
  2. Anđelko Mijatović, Zrinsko-frankopanska urota, Alfa, Zagreb, 1992., ISBN 86-409-0065-5, str. 126.
  3. Trpimir Macan, Željko Holjevac, Povijest hrvatskoga naroda, 4. izmijenjeno i dopunjeno izd. Školska knjiga, Zagreb, 2013., ISBN 978-953-0-61560-1, str. 154.
  4. Anđelko Mijatović, Zrinsko-frankopanska urota, Alfa, Zagreb, 1992., ISBN 86-409-0065-5, str. 128.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 Anđelko Mijatović, Zrinsko-frankopanska urota, Alfa, Zagreb, 1992., ISBN 86-409-0065-5, str. 145.
  6. János J. Varga, Ivan Antun Zrinski, kraljev zatočenik, u: Susreti dviju kultura. Obitelj Zrinski u hrvatskoj i mađarskoj povijesti, gl. ur. Romana Horvat, ur. izdanja: Sándor Bene, Zoran Ladić i Gábor Hausner, Biblioteka Zbornici, knj. 4, Matica Hrvatska, Zagreb, 2012., ISBN 978-953-150-967-1, str. 478.
  7. Ljubomir Škrinjar, Bog nam sreću daj! - Hrvatski nek živi zmaj!:
    "1944. – Tijekom višegodišnjeg istraživanja Zmajevi su otkrili u Grazu grob Ivana IV. Antuna Baltazara grofa Zrinskog, jedinog sina Petra i Katarine Zrinski. Posmrtne ostatke su prinijeli u Zagreb i 26. veljače, (...)", HKV, 27. studenoga 2011., pristupljeno 31. prosinca 2015.

Vanjske poveznice