Irena Sendler

Irena Sendler 1942.

Irena Stanisława Sendler (polj. Irena Sendlerowa, rođena kao Krzyżanowska) (Varšava, 15. veljače 1910. - 12. svibnja 2008.) bila je poljska socijalna radnica, organizatorica organizacije za spašavanje Židova (Žegoti) od nacističkog progona i uništenja. Ova organizacija je osnovana 1942. Uz pomoć oko 25 članova Žegota, Irena je spasila oko 2500 židovske djece, tako što ih je tajno izvela iz Varšavskog geta, osigurala im lažne dokumente i smještaj u domovima izvan geta.

Irena je od mladosti imala simpatije prema Židovima i protivila se njihovoj diskriminaciji. Njezin otac je umro 1917. od tifusa kojim se zarazio dok je pomagao židovskim pacijentima.

Za vrijeme njemačke okupacije, Irena je živjela u Varšavi radeći kao socijalna radnica. Već od 1939. pomagala je Židove. Ona i njena organizacija napravili su 3000 krivotvorenih dokumenata kojima su pomogli židovskim obiteljima. Ova aktivnost je bila vrlo opasna, jer su Nijemci svima u Poljskoj prijetili smrću ako bi sakrivali Židove, što nije bio slučaj u ostatku okupirane Europe.

U prosincu 1942. novoosnovana organizacija Žegoti izabrala je Irenu Sendler (pod pseudonimom Jolanta), da vodi dječju sekciju. Kao službenica socijalne službe imala je dozvolu ulaziti u Varšavski geto i provjeravati, da li se pojavio tifus. Nacisti su se bojali, da bi se ova bolest mogla proširiti izvan geta.

Organizirala je tajno izvođenje židovske djece iz geta, tako što bi ih iznosila u kutijama, koferima i na kolicima. Uz objašnjenje da nadzire sanitarne uvjete za vrijeme epidemije tifusa, Irena je izvodila bebe i malu djecu u ambulantnim kolima, nekad ih maskirajući kao pakete.

Irena Sendler 2005.

Djeca su davana na čuvanje poljskim obiteljima, varšavskom sirotištu, katoličkim samostanima ili svećenicima. Popis pravih i novih lažnih imena djece krila je u teglama. Ovi popisi su poslije rata poslužili da se identificiraju pravi roditelji djece i da se ona vrate živim rođacima.

Gestapo je uhapsio Irenu Sendler 1943. Teško su je pretukli i osudili na smrt. Žegoti su joj spasili život, tako što su potplatili njemačke stražare, koji su je vodili na gubilište. Oni su je ostavili onesviještenu u šumi, polomljenih ruku i nogu. Do kraja rata sakrivala se i brinula o židovskoj djeci.

Poslije rata, otkopala je tegle s dječjim podacima i pokušala naći njihove roditelje. Nažalost, velika većina roditelja je stradala u logoru smrti Treblinki.

Godine 1965. muzej Yad Vashem uvrstio je Irenu Sendler u Pravednike među narodima.

Poljski parlament jednoglasno je usvojio rezoluciju 2007. godine, kojom je odao počast Ireni za "organiziranje spašavanja najbespomoćnijih žrtava nacističke ideologije: židovske djece".