| Inćun | |
|---|---|
 Jato inćuna | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Potkoljeno: | Vertebrata |
| Razred: | Actinopterygii |
| Red: | Clupeiformes |
| Porodica: | Engraulidae |
| Rod: | Engraulis |
| Vrsta: | E. encrasicolus |
| Dvojno ime | |
| Engraulis encrasicolus Linnaeus, 1758 | |
| Sinonimi | |
| Anchoa guineensis Anchoviella guineensis Clupea encrasicolus Engraulis amara Engraulis argyrophanus Engraulis capensis Engraulis encrasicholus Engraulis encrasicholus ponticus Engraulis encrasicolus russoi Engraulis encrassicolus Engraulis engrasicholus Engraulis guineensis Engraulis japonica Engraulis japonicus Engraulis meletta Engraulis russoi Engraulis vulgaris Engraulus encrasicholus | |
Inćun (lat. Engraulis encrasicolus) ili europski inćun je jedna od najvažnijih riba u prehrambenom lancu našeg mora. Kod nas se naziva još i brgljun ili brfun. Pripada obitelji Engraulidae ili inćuna.
Opis
Zelenkasto plave je boje odozdo, trbuh mu je svijetliji, bojom i izgledom je sličan srdeli, od koje je znatno vitkiji i nešto kraći, ima šiljastiju glavu i krupnije oči[1]. Živi u jatima, na dubinama do 400 m, naraste do 20 cm duljine. Hrani se planktonom, a sam je hrana svim značajnijim predatorima. Životni vijek mu je 3 godine. Lovi se mrežama plivaricama, kao i srdela. Vrlo je ukusna riba, priprema se na mnogo raznih načina, kod nas je cijenjen kao najbolja riba za soljenje. Zbog velikog sadržaja omega-3 masnih kiselina, kao i ostala plava riba, preporuča se za prehranu, naročito djeci.
Rasprostranjenost
Inćuna se može pronaći na području istočnog Atlantika, od juga Norveške, pa sve do juga Afrike. Rasprostranjen je i u cijelom Sredozemlju, uključujući i Jadran, Crno i Azovsko more. Postoje izvještaji i o njegovom prisustvu i u Baltiku[2].
Izvori
- ↑ (hrv.) Najslabija karika (riblje-oko)
- ↑ (engl.) European anchovy (fishbase.org)
Vanjske poveznice
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Inčun |
 | Wikivrste imaju podatke o: Inčun |