| Imra Agotić | |
|---|---|
 | |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 12. siječnja 1943. |
| Mjesto rođenja | Gorjani kraj Đakova |
| Datum smrti | 18. ožujka 2012. |
| Mjesto smrti | Zagreb |
| Nacionalnost |  Hrvat
|
| Opis vojnoga službovanja | |
| Čin | Datoteka:Pukovnik JNA.jpg Pukovnik General zbora
|
| Ratovi | Domovinski rat |
| Važnije bitke | Operacija Bljesak Operacija Ljeto '95. Operacija Oluja |
| Vojska |  Jugoslavenska narodna armijaDatoteka:Načelnik GS OSRH.jpg Hrvatska vojska |
| Rod vojske |  Jugoslavensko ratno zrakoplovstvoDatoteka:Amblem HRZ.jpg Hrvatsko ratno zrakoplovstvo |
| Odlikovanja |    
|
Imra Agotić (Gorjani, 12. siječnja 1943. - Zagreb, 18. ožujka 2012.), hrvatski general i prvi zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva.
Životopis
General zbora Imra Agotić je rođen 12. siječnja 1943. u Gorjanima. Završio je "Vojnu akademiju Jugoslavenske narodne armije" (JNA) i "Školu narodne obrane", te magistrirao na Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu. Bio najvažniji kontraobavještajac "5. korpusa JNA" u Banjoj Luci. 2. srpnja 1991. godine, tada s činom pukovnika, general Agotić odlazi iz JNA i stavlja se na raspolaganje Predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu, koji ga svojom Odlukom od 10. kolovoza 1991. godine postavlja za v.d. načelnika stožera Zbora narodne garde (ZNG) i vršitelja dužnosti zapovjednika ZNG-a.[1][2][3]
U listopadu 1991. godine predsjednik Franjo Tuđman je imenovao generala Agotića glavnim pregovaračem s predstavnicima JNA, čiji je predstavnik bio general Andrija Rašeta, o njihovom napuštanju državnog područja republike Hrvatske. Pregovori su se vodili pod pokroviteljstvom "Promatračke misije Europske zajednice" u zagrebačkom hotelu "I" od 8. listopada 1991. do konca te godine.[1][2][4] Mjesec dana kasnije promaknut je u čin general-bojnika. Odlukom Predsjednika RH u siječnju 1992. godine general Agotić je imenovan za prvog zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane. Na Dan državnosti 1995. godine promaknut je u čin general-pukovnika Oružanih snaga Republike Hrvatske (HV).[1]
U ožujku 1996. godine general Agotić je imenovan pomoćnikom načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Ovu dužnost je obnaša do 21. veljače 2000. godine kada ga je Predsjednik RH Stjepan Mesić imenovao svojim pomoćnikom za obranu i vojna pitanja.[1][2][3]
31. prosinca 2002. godine general Agotić je umirovljen kao djelatna vojna osoba, prije čega je promaknut u čin generala zbora. 1. veljače 2003. godine predsjednik Mesić ga je imenovao svojim savjetnikom za nacionalnu sigurnost. Dužnost je obnašao do 2005. godine.[1][2][3][5] 2003. godine general Agotić je svjedočio je u procesu protiv Slobodana Miloševića u Haagu pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije.[3]
General Agotić je iznenada umro 18. ožujka 2012. Pokopu na generala Agotića na Mirogoju 22. ožujka 2012. prisustvovali su predsjednik Ivo Josipović, predsjednik Hrvatskog sabora Boris Šprem, predsjednik vlade Zoran Milanović i bivši predsjednik Mesić.[3]
Citati:
Odlikovanja
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Agotić, Imra. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, preuzeto 16. prosinca 2013.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Preminuo general Imra Agotić, prvi zapovjednik Ratnog zrakoplovstva. Večernji list (18. ožujka 2012.), preuzeto 16. prosinca 2013.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Pokopan general Imra Agotić. Hrvatska radiotelevizija (22. ožujka 2012.), preuzeto 16. prosinca 2013.
- ↑ JNA je izigrala sve dogovore o evakuaciji vukovarskih ranjenika. Slobodna Dalmacija, preuzeto 16. prosinca 2013.
- ↑ Ministar Kotromanović uputio brzojav sućuti obitelji generala Agotića. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (19. ožujka 2012.), preuzeto 19. ožujka 2012.
- ↑ Tus, Stipetić, Špegelj i Agotić: Dan prije opsade Vukovara Tuđman je Imri Agotiću rekao: Rata neće biti!. Jutarnji list (28. svibnja 2005.), preuzeto 16. prosinca 2013.
- ↑ 7,0 7,1 7,2 7,3 7,4 Preminuo general bojnik Imra Agotić. Hrvatska izvještajna novinska agencija (18. ožujka 2012.), preuzeto 16. prosinca 2013.
- ↑ Odluka o odlikovanju Spomenicom domovinske zahvalnosti. Narodne novine, preuzeto 30. lipnja 2009.