(Ilustracija iz 1863. godine)
Ilustracija (latinski) je crtež ili slika koja tumači, dopunjuje ili urešava neki tekst; odražava stil i ukus vremena te manire autora. Dokumentarističkoj ilustraciji je cilj što vjernije prikazati neki predmet ili događaj, a veliko je značenje imala prije izuma fotografije. U dječjoj knjizi ilustracija može prevladavati nad tekstom ili ga potpuno zamijeniti (slikovnica).[1]
U kataložnom opisu, ilustracija je zajednički naziv za crteže, note, slike i sve druge grafičke radove ako se javljaju zajedno.
Povijest
Ilustracija je veoma stara umjetnička forma, i javlja se kao vjerski prizori na papirusu u Starom Egiptu. U Europi su najstarije rimske ilustracije iz 6. st., a u srednjovjekovnim kodeksima su započele kao oslikavanje početnih riječii (inicijal), a kasnije su minijature ispunjavale cijelu stranicu knjige urešeni temperom i pozlatama. Pored kršćanskih, postoje i brojni primjeri iluminiranih rukopisa u Islamu i drugim religijama, s razlikom u motivima, prikazima, ornamentici i tehnici.
Sa sve većom sekularizaciom društva, minijature su ukrašavale i osobne molitvenike, skolastičke radove, herbarije, karte za igru i dr. Troškovi njihove izrade su bili visoki sve do uvođenja papira koji je u Europu stigao iz Kine zahvaljujući Marku Polu. Tada su se ilustracije umnožavale postupkom ksilografije (drvorez) - urezivanjem u drvene ploče odvojeno od teksta.
Izumom tiska krajem 15. stoljeća tržište knjiga se još više proširilo, a tehnika bakropisa omogućila je finiju i detaljniju izradu ilustracija. U isto vrijeme nastaju raskošni renesansni prikazi poput Botticellijeve ilustracije Danteovih djela.
Kada su se u 17. stoljeću pojavile prve dnevne novine i magazini, oslanjali su se na litografske ilustracije. Ilustracije su bile osobito popularne u književnim djelima u doba romantizma, kada se javlja najveći broj znamenitih autora (William Blake, Gustave Doré). U 19. stoljeću je uporaba jeftinijih fotomehaničkih postupaka, osobito u knjigama i časopisima namijenjenima širokoj potrošnji.
Američko "zlatno doba ilustracije" trajalo je od 1880-ih pa do svršetka Prvog svjetskog rata (premda su se karijere nekih „zlatnih“ ilustratora nastavile i nekoliko desetljeća kasnije). To je bilo vrijeme novina, časopisa, i ilustriranih knjiga kao najdominantnijih medija. Razvitak tiskarske tehnologije i prvi dizajni pokreta Arts and Crafts inspiriraju ilustratore do isprobavanja novih tehnika i boja. Vodeći umjetnici bili su: Walter Crane, Edmund Dulac, Aubrey Beardsley, Arthur Rackham i Kay Nielsen. Američki ilustrator Brandywine Valley je slikao tradicionalno, dok je noviji stil je započeo Howard Pyle, a nastavili njegovi studenti u koje spadaju N.C. Wyeth, Maxfield Parrish, Jesse Willcox Smith i Frank Schoonover.
Pojava fotografije je opasno ugrozila ilustratore, crtače i slikare. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, secesija je snažno utjecala na knjižnu ilustraciju, boju i uvez knjiga. U Hrvatskoj su Ljubo Babić, Tomislav Krizman, D. Melkus i dr. u secesijskom stilu opremili veliki broj knjiga. U 20. stoljeću dominira upotreba crno-bijele ili kolor fotografije. 1950-ih godina ilustracija je počela gubiti dah i posljednji veliki ilustratori su: Norman Rockwell, Harry Anderson, Boris Artzybasheff i Charles Kerins.
U današnje vrijeme, nasuprot dječjoj literaturi, ilustracije rijetko ukrašavaju knjige za odrasle, s izuzetkom njihovih korica. S jedne strane ovim su ilustratori dobili veliku slobodu pri izboru tehnika i stila pa su stvarali prava umjetnička djela. S druge strane, tržiste je postalo veoma suženo, čak u i današnjem svijetu reklama. Danas se za ilustriranje uveliko koriste fotografija i računarska tehnologija. Interes za umjetnost knjiške ilustracije, postera i časopisa iz dana u dan sve više i više raste. Danas postoje i muzejske izložbe, časopisi i katalozi posvećeni ovoj vrsti primijenjene umjetnosti.
Galerija slavnih ilustratora
William Hogarth, Pivska ulica (ilustracija pjesme Beer Street and Gin Lane, 1751.) 
Viktor Vaznjecov, Leteći tepih (Tisuću i jedna noć, 1880.) 
Walter Crane, Kralj Midija (A Wonder Book for Boys, 1893.) 
Aubrey Beardsley, Apoteoza (Oscar Wilde, Saloma, 1893.) 
Ivan Bilibin, Vasilisa premudra (Ruska narodna pripovijetka, 1899.) 
N. C. Wyeth, Lancelot i Ginevra (Sir Thomas Malory, The Boy's King Arthur, 1922., str. 278.) 
Maxfield Parrish, Ali Baba (Tisuću i jedna noć, 1909.) 
Norman Rockwell, Perpetum mobile (Naslovnica Popular Science magazina, 1920.)
Izvori
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija, IX. knjiga, Večernji list, Zagreb, 2006. str. 110. ISBN 953-7224-00-7
Poveznice
Vanjske poveznice
- Hrvatska ilustracija u svijetu
- Matica Hrvatska - Bijenale ilustracija
- Treći hrvatski bijenale ilustracije