Hrvatska rukometna reprezentacija gluhih

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Osvojene medalje
  1. Preusmjeri Predložak:Medalje šport
200px
Hrvatska rukometna reprezentacija gluhih
Olimpijske igre gluhih
bronca Sofija 1993.
srebro Kopenhagen 1997.
zlato Rim 2001.
zlato Melbourne 2005.
zlato Tajvan 2009.
zlato Sofija 2013.
bronca Samsun 2017.
Europska prvenstva gluhih
bronca Reykjavik 1995.
zlato Bukurešt 2000.
zlato Istanbul 2005.
srebro Beograd 2008.
zlato Lignano Sabbiadoro 2012.
zlato Berlin 2016.
Svjetska prvenstva gluhih
zlato Samsun 2014.
zlato Caxias do Sul 2018.

Hrvatska gluha rukometna reprezentacija predstavlja gluhe osobe iz Hrvatske na međunarodnim športskim natjecanjma u športu rukometu.

Krovna organizacija: Hrvatski športski savez gluhih

Sastav

Izbornik: Vojo Bjegović

Nadimak: tihi pakleni

Europski prvaci iz Lignana 2012.: (pobjeda u završnici nad Srbijom 34:21)[1] Bošnjak, Oliver Lušić (najbolji igrač prvenstva)[1], Perak, Crnojević, Jukić, Kolarić, Jusić, Katuša, Dean šagovac (najbolji vratar prvenstva)[1],... Izbornik: Vojo Bjegović.

Sastava na OI za gluhe 2009. u Melbourneu[1]: Šagovac, Havić, Jusić, Bašić, Mažuran, Jukić, Kolarić, Naumovski, Crnojević, Lončarić, Pajić, Katuša, Sedmak, Barešić, Lušić, Gramljak

Olimpijski prvaci iz 2005. u Taipehu[1]: Šagovac, Havić, Švec, Bašić, Feljan, Mario Lušić, Jukić, Mažuran, Naumovski, Barešić, Pajić, O.Lušić, Lončarić, Gramljak

Olimpijski prvaci iz 2013.:[2] Lušić, Bošnjak, Havić...

Zlatni s EP 2016. nastupili su u sastavu: Dean Šagovac, Marko Prošenski, Žiga Bedenik (vratari), Antonio Rozić, Tomislav Bošnjak, Bojan Crnojević, Nemanja Damjanić, Daniel Fodor, Vedran Jakovljević, Pero Jukić, Sabahudin Jusić, Jakov Kolarić, Oliver Lušić, Ivan Pajić, Ilija Perak, Mateo Perak, Josip Rozić, Stjepan Šćulac, Goran Skoko, Marjan Turković, Kristijan Živković, Domink Žmirić. Trener: Vojislav Bjegović. Medicinsko osoblje: Marinko Smolčić. Službene osobe: Željko Hrasan, Branko Kauzlarić, Marijan Knežić, Marijo Lušić, Luka Raslić, Melani Turković.[3]

Svjetski prvaci 2018.: Tomislav Bošnjak - najbolji igrač prvenstva, Dean Šagovac najbolji vratar. Izbornik: Mario Sirotić. Pomoćni i kondicijski trener: Jakov Previšić. Fizioterapeut: Marinko Smolčić. Vođa puta i prevoditelj znakovnog jezika Mario Lušić. Sastav: Marko Prošenski, Antonio Rozić, Ilija Perak, Oliver Lušić, Kristijan Živković, Dominik Žmirić, Tomislav Bošnjak, Pero Jukić, Mario Bašić, Bojan Crnojević, Teo Glumac, Ivan Pajić, Mateo Perak, Dean Šagovac, Nemanja Damjanić, Marjan Turković i Vedran Jakovljević.[4]

Priznanja

2001. je ova reprezentacija dobila nagradu Franjo Bučar.

Nakon višegodišnjih uspjeha na međunarodnim natjecanjima gluhih, Europska športska organizacija gluhih imenovala je predsjednika HŠSG Marija Lušića na mjesto tehničkog direktora za rukomet gluhih u Europi (EDSO). imenovan je na 10. Europskom prvenstvu gluhih u rukometu koje se održavalo od 14. do 21. travnja 2012. godine u Lignanu Sabbiadoru u Italiji. Četverogodišnji mandat trajat će mu od 2012. do 2016. godine. [5]

Plasmani na velikim natjecanjima

Osvojena odličja i prvenstva:[6]

  • 1993. – 3. mjesto - 17. Olimpijske igre gluhih, Sofia, Bugarska
  • 1995. – 3. mjesto - 6. Europsko prvenstvo gluhih, Reykjavik, Island
  • 1997. – 2. mjesto - 18. Olimpijske igre gluhih, Kopenhagen, Danska
  • 2000. – 1. mjesto - 7. Europsko prvenstvo gluhih, Bukurešt, Rumunjska
  • 2001. – 1. mjesto - 19. Olimpijske igre gluhih, Rim, Italija
  • 2005. – 1. mjesto - 20. Olimpijske igre gluhih, Melbourne, Australija (pobjeda nad SAD 43:26 (19:14))[7][8]
  • 2005. – 1. mjesto - 8. Europsko prvenstvo gluhih, Istanbul, Turska
  • 2008. – 2. mjesto - 9. Europsko prvenstvo gluhih, Beograd, Srbija
  • 2009. – 1. mjesto - 21. Olimpijske igre gluhih, Taipei, Taiwan (R. Kina)[9]
  • 2012. – 1. mjesto - 10. Europsko prvenstvo gluhih, Lignano Sabbiadoro Udine, Italija
  • 2013. – 1. mjesto - 22. Olimpijske igre gluhih, Sofija, Bugarska
  • 2014. – 1. mjesto - 1. Svjetsko prvenstvo gluhih, Samsun, Turska[10]
  • 2014. - 1. mjesto - 1. Svjetsko prvenstvo gluhih, Samsun, Turska
  • 2016. - 1. mjesto - 11. Europsko prvenstvo gluhih, Berlin, Njemačka
  • 2017. – 3. mjesto - 23. Olimpijske igre gluhih, Samsun, Turska[11]
  • 2018. - 1. mjesto - 2. Svjetsko prvenstvo gluhih, Caixas do Sul, Brazil
Godina Olimpijske igre Svjetska prvenstva Europska prvenstva
1991. nije nastupila
1992.
1993. Bronze medal with cup.svg bronca
1994.
1995. Bronze medal with cup.svg bronca
1996.
1997. Silver medal with cup.svg srebro
1998.
1999.
2000. Gold medal with cup.svg zlato
2001. Gold medal with cup.svg zlato
2002.
2003.
2004.
2005. Gold medal with cup.svg zlato Gold medal with cup.svg zlato
2006.
2007.
2008. Silver medal with cup.svg srebro
2009. Gold medal with cup.svg zlato
2010.
2011.
2012. Gold medal with cup.svg zlato
2013. Gold medal with cup.svg zlato
2014. Gold medal with cup.svg zlato
2015.
2016. Gold medal with cup.svg zlato
2017. Bronze medal with cup.svg bronca
2018. Gold medal with cup.svg zlato

Vidi još

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 http://www.hrt.hr/index.php?id=37&tx_ttnews[tt_news]=162830&tx_ttnews[backPid]=37&cHash=aa154102e6, nova adresa: HRT - Gluhi rukometaši prvaci Europe, 24. travnja 2012.
  2. ↑ Hrvatski športski savez gluhih: Hrvatski rukometaši zlatni na Olimpijskim igrama gluhih!. Hrvatski rukometaši u finalu su svladali reprezentaciju Srbije sa 21:24 , Večernji list, 4. kolovoza 2013. Pristupljeno 21. svibnja 2016.
  3. ↑ (eng.) EP 2016. Croatia - the team
  4. ↑ (): Hrvatska rukometna reprezentacija gluhih prvak svijeta, Prvi karlovački / Hrvatski radio Karlovac, 22. srpnja 2018. Pristupljeno 22. srpnja 2018.
  5. ↑ Imenovanje Marija Lušića za tehničkog direktora rukometa za EDSO Hrvatski športski savez gluhih, vijesti
  6. ↑ (): 1. Svjetsko prvenstvo gluhih u rukometu, 08. - 15.06.2014., Samsun, Turska, Hrvatski športski savez gluhih, 8. - 15. lipnja 2014. Pristupljeno 21. svibnja 2014.
  7. ↑ Za broncu: Njemačka - Danska 26:19.
  8. ↑ (): 20. olimpijske igre gluhih, Melbourne (5. - 16. siječnja 2005.). Hrvatski rukometaši obranili olimpijsko zlato, HRT, 14. siječnja 2005. Arhivirano 8. lipnja 2007. Pristupljeno 21. svibnja 2016.
  9. ↑ Vidi Službene stranice
  10. ↑ SP 2014., službene stranice
  11. ↑ Suzana Majstorović: Hrvatska rukometna reprezentacija gluhih osvojila broncu na Olimpijskim igrama, Cityportal.hr, 29. srpnja 2017. Pristupljeno 22. srpnja 2018.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Hrvatska_rukometna_reprezentacija_gluhih&oldid=419575"