| Hrvatska pokrajina Družbe Isusove
Provincia Croatiae Societatis Iesu
| |
|---|---|
| Moto | Ad maiorem Dei gloriam |
| Osnivač | Družba Isusova |
| Lokacija | Zagreb Split Rijeka Osijek Dubrovnik Opatija Beograd Kotor Otok Gospe od Milosti |
| [Hrvatska pokrajina Držbe Isusove Službena stranica] | |
Hrvatska pokrajina Družbe Isusove je administrativni teritorij Družbe Isusove na čijem području žive i djeluju isusovci, a obuhvaća područje Hrvatske (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Opatija, Dubrovnik), Bosne i Hercegovine (Sarajevo), Srbije (Beograd) te Crne Gore (Kotor, Otok Gospe od Milosti). Na tom području nalaze se isusovačke zajednice u kojima žive i djeluju isusovci u duhu svoga osnivača sv. Ignacije Lojolskog.
Povijest
Rano razdoblje
Dubrovačka Republika još je za vrijeme života sv. Ignacija Lojolskoga nastojala dobiti isusovce, a i sam je sv. Ignacije ozbiljno pomišljao osnovati kolegij u Dubrovniku. No isusovci u Hrvatsku stižu tek 1559. godine kada je Nikola Bobadilla, jedan od prvih Ignacijevih drugova, dvije godine boravio u Zadru i Dubrovniku. Treba spomenuti da je prvi Hrvat isusovac bio Toma Zdelarić koji je u Družbu stupio 1554. godine, a njegovim su stopama krenuli i drugi, no svi su oni djelovali u inozemstvu.
Isusovci u Hrvatskoj i okolnim zemljama prije ukinuća 1773
Isusovci su u drugoj polovici 16. stoljeća neuspješno nastojali osnovati zajednice u Dubrovniku i Kotoru. Tek početkom 17. stoljeća započinju osnivati trajnije zajednice na području današnje Hrvatske provincije Družbe Isusove. Otvaraju zajednice u Dubrovniku (1604.), Zagrebu (1606.), Beogradu (1613.), Rijeci (1627.), Varaždinu (1632.), Osijeku (1687.), Petrovaradinu (1693.), Požegi (1698.) i Splitu (1722.). Isusovci se ponajviše bave odgojem i školstvom, pa gotovo u svim mjestima osnivaju gimnazije sa šest razreda s latinskim nastavnim jezikom. U Zagrebu godine 1607. osnivaju gimnaziju, a u istom su gradu 1662. otvorili Akademiju sa studijem filozofije i teologije, koja je 1669. poveljom cara Leopolda I. dobila sveučilišna prava i povlastice. I u drugim gradovima isusovci osnivaju gimnazije: u Rijeci (1627.), Varaždinu (1636.) i Požegi (1698) koje su vodili do 1773. godine kada je papa Klement XIV. ukinuo Družbu Isusovu. Također su vodili gimnazije u Beogradu (1613. – 1622.; 1724. – 1739.), Dubrovniku (1619./20. – 1638.) i Osijeku (1727. – 1737.; 1763. – 1773.). Isusovci su zaslužni i za osnivanje prvih javnih pomorskih škola na Jadranu: Riječanin Franjo Ksaver Orlando u Trstu 1754. godine osnovao je prvu javnu nautičku školu na Jadranu.
Djelovanje Isusovaca prije ukunuća 1773.
Osim školske djelatnosti isusovci su u vrijeme prije ukinuća propovijedali, katehizirali, brinuli o bolesnicima i zatvorenicima u gradovima te su pastoralno djelovali među kršćanima pod Turcima u Slavoniji, Srbiji i Ugarskoj. Redovito su održavali pučke misije iz hrvatskih kolegija i misijskih postaja na turskom području.
Isusovci nakon ponovne uspostave 1814.
Družba Isusova ukinuta je 1773. godine, a ponovno je uspostavljena 1814. godine. No prošlo je gotovo četrdeset godine prije nego što su se isusovci vratili u Hrvatsku.
Najprije su u Dubrovnik 1843. godine došli talijanski isusovci koji su djelovali u župama u istočnoj Hercegovini, a godine 1852. započeli su pučke misije. Talijanski su isusovci vodili gimnazije i sjemeništa u Dubrovniku (1854. – 1868.) i u Zadru (1865. – 1893.), nekoliko župa (Stravča, Opuzen, Veli Lošinj), misijsku postaju u Splitu (1879) i interni odgojni zavod u Kraljevici (1884. – 1908.).
Austrijski su isusovci, s druge strane, vodili sirotište u Požegi (1858. – 1871.), a treba spomenuti kako su 1882. otvorili gimnaziju u Travniku, dok su bogosloviju u Sarajevu uspostavili 1893. godine. U Zagrebu su pak osnovali rezidenciju 1902. godine.
Nastanak Hratske pokrajina Družbe Isusove
Isusovci su tek u 20. stoljeću uspostavili samostalnu provinciju u Hrvata: najprije je 1909. godine uspostavljena Hrvatska misija ovisna o Austrougarskoj provinciji u Beču; deset godina kasnije – nakon raspada Austro-Ugarske – Hrvatska misija Družbe Isusove postaje Jugoslavenskom viceprovincijom, a od 1941. Dobiva status provincije i naziva se naziva se Hrvatska provincija.
Poznati isusovci u Hrvata
Intelektualno djelovanje
Isusovci su svojim intelektualnim apostolatom zadužili hrvatsku kulturu i znanost. Bartol Kašić je 1604. godine napisao prvu gramatiku hrvatskoga jezika Temelji ilirskoga jezika u dvije knjige (Institutionum linguae illyricae libri duo), a u rukopisu je ostao njegov prijevod cijeloga Svetoga pisma jer je u Rimu bilo spriječeno njegovo tiskanje (rukopis je objavljen tek 1999.). Valja spomenuti i Ardelija Della Bellu, talijanskoga isusovca, koji je napisao trojezični rječnik (Dizionario italiano, latino, illirico, 1728.) i hrvatsku gramatiku na talijanskome jeziku; zatim Juraja Habdelića koji je 1670. napisao hrvatsko-latinski rječnik Dictionar ili reči slovenske zvekšega v kup zebrane, v red postavljene i dijačkemi zlahkotene; te Jakova Mikalju koji je 1651. godine sastavio hrvatsko-talijansko-latinski rječnik Blago jezika slovinskoga ili Slovnik u komu izgovaraju se rječi slovinske latinski i dijački. Od važnijih isusovačkih filozofa i znanstvenika treba spomenuti Franju Jambrehovića, Kazimira Bedekovića te Ruđera Boškovića, jednog od najvećih znanstvenika uopće.
Književno djelovanje
Isusovci su djelovali i kao pisci i pjesnici, a među poznatijima su Antun Kanižlić, Rajmund Kunić i Bernard Džamanjić, a iz novijega vremena poznat je pjesnik Milan Pavelić. Treba istaknuti i Petra Pericu, apostola mladeži i pobožnosti Srca Isusova, koji je spjevao poznate pjesme „Do nebesa” i „Zdravo Djevo”, a kojeg su na otoku Daksi, zajedno s najmanje 35 Dubrovčana, strijeljali partizani.
Hrvatski misionari
Hrvatski su se isusovci angažirali i u misijama: Ivan Ratkaj misionarski je djelovao u Meksiku, a Ferdinand Konšćak djelovao je u Donjoj Kaliforniji (Meksiko). Potonji je poznat po tome što je sredinom 18. stoljeća razriješio dilemu dugu više od dva stoljeća dokazavši da Donja Kalifornija nije otok već poluotok. Konačno, treba istaknuti primjer jednog od najpoznatijih hrvatskih misionara patra Antu Gabrića koji je misijski djelovao u Indiji, a za kojeg se vodi proces za proglašenje blaženim.
Djelovanje Hrvatske pokrajine Družbe Isusove
Središte Provincije danas se nalazi u Zagrebu, a isusovci su također prisutni u Rijeci, Opatiji, Osijeku, Splitu, Dubrovniku, Beogradu, Sarajevu, Kotoru i Otoku Gospe od Milosti. U suvremeno doba značajni su odgojni i znanstveni rad u kolegiju na Jordanovcu u Zagrebu koji obuhvaća sljedeće ustanove: Fakultet filozofije i religijskih znanosti, Filozofski-teološki institut, Znanstvenu knjižnicu „Juraj Habdelić”, časopis Obnovljeni život te više nizova izdanja iz teologije, filozofije, psihologije, povijesti i drugih područja. Kada je riječ o odgojnome području, treba istaknuti i Isusovačku klasičnu gimnaziju u Osijeku. Osim odgojnoga-znanstvenoga rada, važno mjesto zauzimaju: davanje duhovnih vježbi; Isusovačka služba za izbjeglice koja prati, služi i zagovara prava izbjeglica i drugih nasilno raseljenih osoba; te rad s mladima.
Djelovanje na papinskim institucijama u Rimu
- Papinsko sveučilište Gregoriana
- Papinski orijentalni institut
- Papinski ruski kolegij sv. Terezije od Djeteta Isusa
- Radio Vatikan
Djelovanje Isusovaca u Hrvatskoj
- Fakultet filozofije i religijskih znanosti
- Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove
- Znanstvenu knjižnicu „Juraj Habdelić”
- Kolegij Družbe Isusove na Jordanovcu (Zagreb)
- Časopis Obnovljeni život
- Isusovačka klasična gimnazija s pravom javnosti u Osijeku
- Dom duhovnih vježbi, Opatija
- Isusovačka služba za izbjeglice (JRS)
- Radio Marija
- Dodatak:Popis hrvatskih isusovaca