Hladno zavarivanje pritiskom je postupak zavarivanja na sobnoj temperaturi samo mehaničkom energijom ili pritiskivanjem obaju dijelova koji se zavaruju, jednog prema drugom. Izvodi se većinom bez dodatnog materijala. Plastičnom deformacijom i kristalizacijom na mjestu zavarenog spoja nastaje metalni spoj (zavar). Deformacije iznose i do 200% pri sučeljnom zavarivanju pritiskom, a pri preklopnom točkastom i kolutnom (disk) zavarivanju pritiskom do 90%. Za ovaj postupak najprikladniji su mekši materijali kao što su aluminij, nikal, titanij, meki čelik i drugi, odnosno materijali s kubnom plošno centriranom kristalnom rešetkom. Legure tih metala su teže hladno zavarive pritiskom. Hladno zavarivanje pritiskom se koristi za zavarivanje električnih vodiča (npr. bakar s aluminijem), kućišta poluvodiča, cijevi, posuda i drugo. [1]
Hladno zavarivanje pritiskom u prirodi
Neki veliki zlatni grumeni, koji su pronađeni u prirodi, su nastali hladnim zavarivanjem pritiskom, jer zlato nema zaštitnu prevlaku oksida na površini (kao npr. aluminij). Takvi zlatni grumeni su pronađeni obično u rijekama ili potocima, gdje je hidroenergija toka potoka i rijeka, uspjela stvoriti dovoljnu silu za spajanje.
Nanotehnologija i hladno zavarivanje pritiskom
Znanstvenici su primijetili da vrlo tanke zlatne žice (promjera manjeg od 10 nm) mogu biti u par sekundi spojene hladnim zavarivanjem pritiskom, i to bez značajnije primjene sile. Takav zavareni spoj izgleda pod elektronskim mikroskopom gotovo savršeno. Hladno zavarivanje pritiskom u nanotehnologiji je izvedeno između zlata i srebra, srebra i srebra i drugih materijala. [2]