Hinko Bauer
| Hinko Bauer | |
| Hinko Bauer | |
| Rođenje | 1908. |
|---|---|
| Smrt | 12. siječnja 1986. |
| Zanimanje | arhitekt |
Hinko Bauer (Trst, 1908. - Zagreb, 12. siječnja 1986.), hrvatski arhitekt židovskog podrijetla.[1][2][3][4]
Životopis
Hinko Bauer je rođen u Trstu 1908. godine. Kao dijete preselio se s roditeljima u Rijeku, gdje je pohađao i diplomirao na Sveučilištu u Rijeci. Tijekom studija radio je za jednog od najvećih hrvatskih arhitekata secesije Rudolfa Lubynskog. Nakon diplome 1931. godine, Bauer se zaposlio u zagrebačkom studiju poznatog hrvatskog arhitekta Zlatka Neumanna. Od 1936. do početka Drugog svjetskog rata radio je za arhitekta Marijana Haberlea. 1943. Bauer se pridružio partizanima t.j. Narodnooslobodilačkom pokretu u Hrvatskoj. 1944. Bauer je zatočen i prebačen u Koncentracijski logor Dachau. Uspio je preživjeti Holokaust, te se po završetku rata vraća u Hrvatsku. 1954. godine vraća se u Zagreb i osniva vlastiti arhitektonski studio "Bauer". Bauerovi najpoznatiji radovi su:[2][4]
- "Zagrebački zbor" (danas "Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu")
- "Narodno sveučilište" u Kordunskoj ulici u Zagrebu i
- "Klinika za plućne bolesti Jordanovac" u Zagrebu.
Hinko Bauer je umro u Zagrebu 12. siječnja 1986., te je pokopan na Mirogoju.[5]
Izvori
- ↑ Ivo Goldstein, 2005, str. 287
- ↑ 2,0 2,1 Snješka Knežević, 2011, str. 183
- ↑ Jaša Romano, 1980, str. 336
- ↑ 4,0 4,1 Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Arhitekt, publicist, muzičar, poliglot; stranica 29; broj 104, ožujak / travanj 2008.
- ↑ Gradska groblja Zagreb: Hinko Bauer, Mirogoj Ž-6-I-25
Literatura
refrefref