Zlatko Neumann
| Zlatko Neumann | |
| Arhitekt / Graditelj | |
|---|---|
| Zlatko Neumann | |
| Rođenje | 4. ožujka 1900., Pakrac |
| Smrt | 9. siječnja 1969., Zagreb |
| Stvaralaštvo | |
| Najznačajnija djela | stambene zgrade po Zagrebu |
| Portal o životopisima | |
Zlatko Neumann (Pakrac, 4. ožujka 1900. – Zagreb, 9. siječnja 1969.), hrvatski arhitekt.
Rođen je u Pakracu gdje je završio pučku školu. Otac mu je bio Julius Neumann, općinski liječnik i ugledni član Židovske općine Pakrac[1]. Realnu gimnaziju upisuje u Zagrebu i pohađa od 1910. do 1918.[1], nakon čega ide u Beč i upisuje Visoku tehničku školu na kojoj diplomira 1925.[2]. Od 1920. – 1922. pohađa arhitektonski seminar kod Adolfa Loosa, s kime je poslije i surađivao[3]. Kad je Loos odselio u Pariz, Neumann je nastavio voditi njegov ured u Beču. 1925. vraća se u Kraljevinu Jugoslaviju na odsluženje vojnog roka. Od svibnja 1926. do lipnja 1927. godine bio je suradnik Adolfa Loosa u Parizu,[4] gdje je surađivao na projektima za kuće Tristana Tzare i Josephine Baker[1]. Nakon vojne vježbe nastanio se u Zagrebu krajem 1927. godine, gdje je surađivao sa građevinskom tvrtkom ing. Lea Neubergera od 1927. do 1932. Godine 1931. je stekao zvanje civilnog arhitekta a 1931. pokrenuo samostalnu projektantsku djelatnost.[4] Drugi svjetski rat je na kratko prekinuo njegovu karijeru. Preživio je zatočeništvo u koncentracijskim logorima u Njemačkoj i Nizozemskoj, gdje je dospio zbog židovskog podrijetla, ali i kao ratni vojni zarobljenik Kraljevske jugoslavenske vojske[2]. Nakon drugog svjetskog rata nastavlja s bogatom projektantskom djelatnošću pa je realizirao niz ostvarenja diljem Hrvatske, a obnašao je i čitav niz dužnosti. Radio je u Ministarstvu građevine Narodne Republike Hrvatske (1945. – 1946.), a od 1946. – 1954. vodio je atelijer u Zemaljskom građevno-projektnom zavodu[1] (danas Arhitektonski projektni zavod[5]). Od 1954. do 1963. godine bio je direktor vlastitog samostalnog arhitektonskog ureda Neuman (Neumann).[6]
Zlatko Neumann začetnik je moderne u hrvatskoj arhitekturi[7]. Autor je i koautor brojnih obiteljskih, stambeno-poslovnih i javnih zgrada, bolnica, škola, i industrijskih objekata[3]. Sudjelovao na brojnim javnim natječajima i međunarodnim arhitektonskim izložbama u Parizu, Londonu i Berlinu[1]. Njegov nastup u Parizu na Salon d'Automne 1926., gdje je izložio svoj idejni projekt Pantheona u Beogradu, za Hrvatsku je posebno značajan jer je to bila prva manifestacija hrvatske moderne na međunarodnoj razini[1]. Bio je i poznat po uređenjima interijera po Loosovim načelima[8]. Jedno od poznatijih djela je ugrađena kuća umjetnika Tristana Tzare u Parizu (1925. – 1926.) gdje je surađivao s Adolfom Loosom.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Digitalna povijest Pakrac, pristupljeno 5. travnja 2018.
- ↑ 2,0 2,1 Compas, Lipički mjesečnik, pristupljeno 4. travnja 2018.
- ↑ 3,0 3,1 Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 4. travnja 2018.
- ↑ 4,0 4,1 Darko Kahle (1. srpnja 2015.). "Architect Zlatko Neumann: Buildings and Projects between the World Wars". Prostor 23: 28–41. https://www.researchgate.net/publication/279531945_Architect_Zlatko_Neumann_Buildings_and_Projects_between_the_World_Wars?_sg=btuhdHjFDINzgNRq50VYDi2cS5M_X0-i0B5FJuBAzvC8hd_eYzpaxim55o-IPwSdwfZcEx0qsXxEO-faWqutQDMrvG9u2Ba6lcCylDqb.Fd3O7ZxGKaNgE1XlZ5nPM9IBmITuJwEROommau632HXRpUxU4VAvuhyt7n6CxzDtEzwQvqZovWzKMADmaG4dRw
- ↑ Arhitektonski projektni zavod, pristupljeno 5. travnja 2018.
- ↑ Darko Kahle (15. prosinca 2016.). "Architect Zlatko Neumann: Works after the Second World War (1945-1963)". Prostor 24 (2016): 172–187. https://www.researchgate.net/publication/312504904_Architect_Zlatko_Neumann_Works_after_the_Second_World_War_1945-1963
- ↑ Šibenik News, pristupljeno 4. travnja 2018.
- ↑ Blog Panoptikum, pristupljeno 4. travnja 2018.